Učitelji imaju važnu posredničku ulogu u poticanju i motiviranju učenika za usvajanje gradiva i učenje općenito. Poštujući stilove učenja, stvarajući pozitivnu radnu klimu i vjerujući u sposobnosti učenika, možemo utjecati na ishod tog procesa.
Nastava ne mora biti u svakom trenutku „ozbiljna“ i orijentirana na onoga koji govori. Učenje i poučavanje interaktivni su procesi. U nastavnom procesu cilj nam je razviti sposobnosti i znanje učenikâ te ih osposobiti da samostalno sudjeluju u oblikovanju pravilna odnosa prema prirodnim i društvenim pojavama, prema sebi i drugima te da oblikuju vlastite odnose s drugima. Prema tome, nastava bi trebala biti otvorena prema učeniku i omogućivati mu razvijanje tih vještina. Ona je socijalni proces, a ne samo prikupljanje informacija.
Stil učenja način je kako se pojedinac priprema i koncentrira, kako procesuira, internalizira i zadržava nov i težak nastavni sadržaj. Neki su učenici sposobni usvajati gradivo iako ne rabe strategije koje najbolje odgovaraju njihovu stilu učenja. Međutim, pokazalo se da se najbolji rezultati postižu kad su učenici poučavani na način koji najbolje odgovara njihovu stilu učenja.

Model stilova učenja osmislili su Rita Dunn i Kenneth Dunn, a usmjeren je na prepoznavanje individualnih dominantnih stilova učenja svakog pojedinca i polazi od ovih premisa:

1. Stil učenja biološki je i razvojni skup osobnih karakteristika koji se sastoji od nastavne sredine, metode i sredstava djelotvornih za jedne, ali nedjelotvornih za druge učenike.
2. Većina ljudi ima sklonosti prema jednom stilu učenja, ali sklonosti prema stilu učenja pojedinaca umnogome se razlikuju.
3. Tijekom nastave postoje određene sklonosti prema usvajanju gradiva i učinak omogućivanja i zadovoljavanja takvih specifičnih sklonosti može se pouzdano mjeriti.
4. Što je sklonost prema dominantnom stilu učenja jača, to je važnije omogućiti kompatibilne nastavne strategije.
5. Omogućivanje pojedinih sklonosti prema stilu učenja putem nastavnih i savjetodavnih intervencija pridonosi većem školskom uspjehu i pozitivnijem odnosu učenika prema učenju.
   

6. U odgovarajućem okružju (kad je riječ o sparivanju učenika i stila učenja), s odgovarajućim sredstvima i pristupom, učenici postižu statistički bolje rezultate i pozitivnije mišljenje o testovima nego oni koji ne primjenjuju vlastiti stil učenja.

7. Većina učitelja/učiteljica može naučiti upotrebljavati različite stilove učenja kao temelj svoje nastave.

8. Većina učenika može naučiti upotrijebiti svoje stilove učenja pri koncentraciji nad novim i teškim školskim gradivom.

9. Što je pojedinac neuspješniji, to je bitnije omogućiti da se iskoristi sklonost prema određenim stilovima učenja.

Tekst preuzet iz knjige Krug znanja, Šprljan, Rosandić, Školska knjiga, 2008.