„Bravo“, „Super“, „Jako lijepo“ – reći će svaki ponosni majka i otac svome djetetu kad učini prve korake, kad se samo popne na tobogan i, posebno, kad predstavlja svoje umjetničko djelo ili donese kući dobru ocjenu.

Međutim, već neko vrijeme postoji neka vrsta mantre u literaturi o odgoju i pedagogiji. Hvala može biti manipulativna. Može učiniti dijete ovisnim i omesti mu uspjeh. Govorimo o „ovisnicima o hvali“, djeci koja postaju ovisna o tapšanju po ramenu.

      NEGATIVAN PRIMJER SU AMERIČKI RODITELJI

Afričke i azijske kulture, u kojima se malo ili nikako pohvaljuje, dokaz su da život funkcionira i bez hvale. Negativan primjer je SAD. Tamo bi i „palikuću“ pohvalili. Američkim roditeljima je sve super što su njihova djeca napravila, a ako nešto nije kako treba, obmanjuju ih rečenicama poput „Sljedeći put će sigurno biti bolje“, pridajući im sposobnosti koje ne posjeduju. Zanimljivo je da znanstvenici s američkih sveučilišta u redovitim vremenskim intervalima dokazuju kako pohvala može biti i štetna. Tako su, na primjer, znanstvenici sa Sveučilišta Florida otkrili kako su učenici koji su obilno hvaljeni za odgovor na pitanje na sljedećem ispitu prošli lošije od kolega kojima su njihovi rezultati bili prezentirani objektivno i neutralno. Studija koja je uslijedila nakon toga pokazala je da pretjerana pohvala sramežljivu djecu stavlja pod jak pritisak i demotivira.

      U NJEMAČKOJ POHVALJUJEMO PREMALO

Pedagog Hansjörg NEUBERT smatra suprotno. On ne vidi problem u tome što roditelji, pretjerano hvaleći svoju djecu, time prenose na njih svoja očekivanja. „Empirijske studije pokazale su da se u Njemačkoj u međuljudskim odnosima premalo pohvaljuje i previše kritizira.“ To vrijedi i za odgoj djeteta i odnose među odraslima, kaže Neubert. Pohvala je za samopoštovanje egzistencijalna.

 „Iz pohvale izvlačimo priznavanje vlastite osobnosti. Dijete koje je hvaljeno može se prepoznati, to se vidi.“ Psihoanalitičar koji je preminuo 2015. Arno GRUEN formulirao je to ovako: „Osjetiti prihvaćanje samoga sebe putem ljubavi drugoga temelj je čovjekovog napretka.“ Ako toga nema, ako ignorirate dijete, ono će zbog toga trpjeti emocionalnu štetu. U najgorem slučaju neće moći razviti vlastiti identitet i odustat će od samog sebe. „Ako ste izgubili dodir sa samim sobom, tada se možete povezati samo s lažnim sobom“, piše Gruen u svojoj teoriji „ljudske destruktivnosti“.

Profesor Neubert kaže: „Svatko je gladan priznanja“. Što je osoba stabilnija, manje je pod utjecajem tuđeg mišljenja i naklonosti. Dijete koje je još na početku izgradnje svog identiteta treba u svakodnevnom životu mnogo potvrda.

      PRIZNANJE MORA BITI PRAVO I ISKRENO

„Mene pohvala neizmjerno motivira. Potiče me da nastavim i budem još bolji“, kaže jedan znanstvenik. Ali, pod tim ne podrazumijeva „pretjerane i teatralne geste“, nego iskreno priznanje. „Pohvala mora biti sadržajna. Mora biti iskrena i ne smije djelovati poput floskule.“ Djeca od vrlo rane dobi osjete bavi li se netko njima iskreno ili samo glumi zanimanje.

Nije potrebno komentirati svaku banalnost svakodnevnog života. Roditelji ne bi trebali razbijati glavu oko točnog izbora riječi, kao što su neki stručnjaci za odgoj ponudili gotove formulacije („O, jesi li ovo za mene nacrtao“ ili „Ovo je zaista sjajno jer je gornji dio tobogana!“).

„Riječi su samo dio naše komunikacije. Mimika i gestikulacija su kod pohvale i pokude također ključne. Smijeh, namigivanje i zagrljaj mogu djetetu ponekad bolje signalizirati da ga roditelj podržava.

Ako roditelji rijetko ostvaruju kontakt očima, a njihov glas i izraz lica su obrambeni, oduzimaju djetetu samopoštovanje. Ignorirati dijete je najgore što roditelj može učiniti, tu se slažu svi psiholozi i pedagozi. Dok god stav roditelja uključuje empatiju i odlučnost, ne mogu po pitanju odgoja učiniti onoliko pogrešaka koliko se mnogi boje, kaže Neubert.

Uvijek je važno osvrnuti se na svoje ponašanje i primiti povratne informacije. Kad to zaista činite, na kraju će odlučiti zdrav razum.

………………

Napomena: 

• Der Tagesspiegel – regionalne dnevne novine iz Berlina, osnovane 1945. Uz Berliner Zeitung, najtiražnije berlinske novine. Liberalnog su stava, s motom – prepoznati uzroke stvari.
• Autor članka je Saara von ALTEN, novinarka, piše za Tagesspiegel i Zeit Online.
• Izvor: tagesspiegel.de