„Miješano“ (blended) učenje, mobilno učenje, povezanost i druge popularne ideje – sve duguju svoje postojanje tehnologiji.

Ali, stvarnost s kojom se susrećemo u većini škola nije tako “visokotehnološka”. Iako je malo dostupnih podataka kojima bi se moglo odrediti što se točno radi i gdje, nabrojili smo pet najčešćih primjena tehnologije u učionici.

Nažalost, stvarnost je takva da, zbog nedostatka većeg napretka u načinu na koji je tehnologija korištena u procesu učenja, tek moramo poduzeti korake koji će nam omogućiti da bolje razumijemo kako ti alati mogu funkcionirati da bismo povećali dubinu znanja, znatiželju za učenjem i vještine kritičkog mišljenja.

Nabrojili smo pet najčešćih upotreba tehnologije u učionici: web stranice/društveni mediji, računalno temeljeni programi za čitanje, računalno temeljeno ocjenjivanje i laptopi / iPadovi. Zatim smo se fokusirali na neke od najčešćih problema u tim primjerima.

………………..

5 PRIMJERA POGREŠNOG KORIŠTENJA TEHNOLOGIJE KOJU VEĆ IMAMO:

1)  WEB STRANICE I DRUŠTVENI MEDIJI dopuštaju učenicima da istražuju i učiteljima da se povežu i međusobno dijele sadržaje – ne samo planove lekcija, digitalne resurse i podatke o ocjenama, nego omogućuju čak i grupnu komunikaciju izvan škole. Podcastovi, multimedija poput glazbe i videa s YouTubea te drugi digitalni alati također su tu dostupni.

PROBLEM: internet sadrži najveću skupinu činjenica, podataka i informacija kojima učenici trebaju pristupiti. Iako to nije znanje ili mudrost, to je početak. Problem je u tome što je pristup toliko često ograničen raznim filtrima ili dobronamjernim restriktivnim nastavnim planovima da bi komplet enciklopedija mogao funkcionirati podjednako dobro.

2) RAZINE ČITANJA PRATE SE PUTEM RAČUNALNO TEMELJENIH PROGRAMA ZA ČITANJE

PROBLEM: čitatelji, pogotovo oni koji imaju poteškoća s čitanjem, često mogu postići znatan napredak u razini čitanja tijekom godine. Loša vijest je to što često taj napredak ne dolazi zbog cjelokupnog poboljšanja u pismenosti, nego zato što učenici postaju bolji u samom testu čitanja, ili zbog veće fokusiranosti na to da „postignu više bodova“.

Još je gore to što je korištenje skupocjenog računala za testiranje pismenosti posebna vrsta ironije. To nije inovativno, niti je usmjereno na učenika.

3) RAČUNALNO TEMELJENI STANDARDIZIRANI TESTOVI daju se učenicima tijekom godine da bi se procijenila njihova uspješnost na testu koji se piše na kraju godine.

PROBLEM: iako nude mnogo podataka i grubu sliku učenikovih akademskih nedostataka, standardizirani testovi imaju preveliki utjecaj u većini javnih škola, a uspjeh (i neuspjeh) tu može značiti sve. Ali, ako su podaci dobiveni tim putem prebrojni da bi se vješto analiziralo i revidiralo planirano učenje kao rezultat, koja je onda svrha ovoga?

4) U UČIONICI UČITELJI KORISTE PAMETNE PLOČE i “klikere” ne da bi jednostavno angažirali učenike, nego da bi ponudili raznolikije platforme putem kojih učenici mogu raditi s novim idejama i pokazali razumijevanje. Mnogi od tih alata također omogućuju učiteljima da prikupe podatke u stvarnom vremenu, što ne samo da štedi vrijeme (manje ocjenjivanja), nego, što je još važnije, učenicima nudi neposredne povratne informacije koje mogu interpretirati lakše nego učiteljeve nejasne povratne informacije.

PROBLEM: to su samo pametne ploče i klikeri. Mi možemo bolje od toga, zar ne?

5) iPADOVI I LAPTOPI IMAJU POTENCIJAL da informacije i resurse učine neposredno dostupnima učenicima, a iako je to oduvijek bio slučaj s udžbenicima, tehnologija te informacije čini pogodnijima za pretraživanje, bogatijima u smislu multimedijskih sadržaja te potencijalno društvenima i izvan učionice.

PROBLEM: učitelji često nemaju vremena ili resursa da bi potpuno integrirali iPadove ili laptope na smislen način, a uspoređujući s onim što je bilo moguće postići sa stolnim računalima u kontekstu nastave, prednosti su vrlo male. Upravo taj pristup pruža priliku kritičarima u školi koji s opravdanjem kritiziraju trošak i kompleksnost uspješne integracije tehnologije.

………………….

NAPOMENA:

• Teach Thought je portal posvećen podržavanju i obrazovanju edukatora i razvijanju podučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i ulogu igre u učenju, te pomaže edukatorima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com