…a vođeni potrebom rascjepkavanja rada i učenja na manje cjeline i promjenom prostora, kako bi učenici lakše podnijeli dugi boravak u školi od 8 do 17 sati, što je priznat ćete dosta naporno i djeca u boravku se često osjećaju umornima.

Pričomat sam osmislila u suradnji s učiteljicama razredne nastave koje rade u razrednim odjelima OŠ Zapruđe u produženom boravku s ciljem poticanja čitanja.

Aktivnost je spoj čitanja naglas odabranih priča, razgovor s djecom o temi koja se provlači kroz priču i ilustriranje priče.

Priča koja se čita pomno se bira i mora, osim kriterija da odgovara dobnoj skupini, imati i visoke književno-umjetničke dosege. Priče se biraju tako da tematski budu bliske djeci, govore o svakodnevnim situacijama u školi, obitelji, međusobnim odnosima, prirodi, blagdanima…

Nakon što pročitam priču naglas (knjižničarka), izabirem tri Pričodjeteta s kojima razgovaram o temi koja se provlači ili nameće kroz priču. Svako Pričodijete na svoj način govori, iznosi svoje mišljenje ili iskustvo o temi ili pitanjima koja im postavljam. Djeca su vrlo otvorena, neposredna i hrabra. Taj razgovor potiče djecu da korigiraju svoje stavove i nauče se ispravno postavljati prema nekim situacijama, problemima i slično, a tome ih poučava priča koju su čuli. Možda s odraslima to ide teže, ali djeca su otvorenija i lako i brzo uče.

Ideju za ovakvu koncepciju Pričomata preslikala sam djelomično s dobrih književnih susreta koje sam godinama organizirala za učenike u svojoj školi. Osim dobre priče, važno je postići i kvalitetnu komunikaciju s učenicima, a imala sam priliku učiti od ponajboljih kao što su Mladen Kušec, Pajo Kanižaj, Anto Gardaš, Zlatko Krilić, Božidar Prosenjak, Sanja Pilić, Sanja Polak, Sonja Zubović, a naročito Željka Horvat- Vukelja, koja je često gostovala u našoj školi. Od svakog sam uzela pomalo i prilagodila sebi i svom iskustvu školske knjižničarke i spisateljice za djecu.

Ideju sam nadogradila ilustriranjem priče, odnosno crtežima učenika koji se izlažu na panou u knjižnici.

S Pričomatom se počinje već od rujna ili listopada i tako prevladava ono vrijeme kad naši prvašići nisu aktivni članovi školske knjižnice (obično to postaju u 2. polugodištu ) i poučava ih se čitateljskoj pismenosti, što je i zadaća školskog knjižničara.

Aktivnost se provodi svaki tjedan jedanput za svaki razredni odjel nakon ručka u boravku.

Literatura kojom se služim pri biranju tekstova su književni časopisi za djecu: SMIB, PRVI IZBOR I RADOST. Kriterij su dostupnost, aktualnost i kvaliteta.

Neki od tekstova i tema koje smo do sada obradili:

• Pčelica neradnica, Marica Milčec, Smib, br. 9, 2016. – razgovarali smo o radu i neradu
• Muc u nevolji, Marica Milčec, Smib, br. 2, 2016. – razgovarali smo o radu i školi
• Utrka, Marica Milčec, Smib, br. 3, 2016. – razgovarali smo o strpljenju
• Pero zvjezdoznanac, Smib, br. 3, 2016. – razgovarali smo o zvijezdama i nebu
• Mirisi jeseni, Tamara Vrbanović, Prvi izbor, br. 3. 2016. – razgovarali smo o jeseni
• Traži se povjerenje, Marica Milčec, Smib, br. 10, 2016. – razgovarali smo o povjerenju
• Priča o dobrom Krampusu, Petrana Sabolek, Radost br. 4. 2003. – razgovarali smo o sv. Nikoli
• Kako smo kitili bor, Dijana Čupić, Mak, br. 4. 2016. – razgovarali smo o Božiću
• Knjiški miš, Marica Milčec, Smib, br. 5, 2017. – razgovarali smo o čitanju
• Priča o pudlici, Božidar Prosenjak, Prvi izbor, br. 5. 2017. – razgovarali smo o kućnim ljubimcima
• Božićna priča, Saša Veronek Germadnik, Školska knjiga, Zagreb, 2003. – slikovnica koju sam samo pročitala zbog dužine, ali i kao nagrada za kraj 1. polugodišta.

U cijeloj toj priči učiteljice imaju svoje mjesto jer treba učenike svaki put na vrijeme dovesti u knjižnicu, smjestiti ih u čitaonicu, dati upute za rad i paziti na red, tako da sve prođe u redu.

Ako me pitate što je od toga najbolje, reći ću vam – ono što djeca govore (ali treba znati slušati) i učenički crteži, koji su često prave male ilustracije.

………………..

Dijana Čupić, OŠ Zapruđe, Zagreb