Od Shakespearea do Virginije Woolf, Britanija je dala velike autore, ali strast za pisanjem kao da ne pripada novim generacijama. To potvrđuju neka nedavna istraživanja poput onog koje je podržao National Literacy Trust, dobrovoljna udruga koja se bavi oživljavanjem književnosti na svim razinama.

U ispitivanju je sudjelovalo više od 32 tisuće djece između 8 i 18 godina, a priznali su nedostatak zanimanja za pisanje. Manje od polovice njih nalazi zadovoljstvo u pisanju, a postotak pada na 20 posto kad ih pitate imaju li naviku zapisati svoje misli, ideje ili priče nevezano za školske obveze. Jedno od dvoje kaže da, ako zapisuje, čini to putem tehnologije – porukama, e-mailom. Broj djece koja pišu pjesme srozao se na 24 posto. Postotci su u brzom padu, čak i u odnosu na proteklih nekoliko godina koje su ostavile gorak okus u ustima. Ako analiziramo informacije dubinski, isplivat će činjenica da najmanja djeca pišu najviše, i to čine s najvećim zadovoljstvom. Kako godine prolaze, a možda i s povećanjem interakcije s virtualnim medijima, papir i olovka sve više ostaju napušteni na stolu.

Osveta kazališta

Suočeni s tom situacijom, dvoje docenata sa Sveučilišta Beckett u Leedsu, Tom DOBSON i Lisa STEPHENSON, pokrenuli su projekt u suradnji s kazališnom skupinom „Živ i zdrav“ i nekim školama kako bi pokazali da kazalište može pomoći djeci da otkriju radost pisanja. Njihovo istraživanje još traje, ali prvi rezultati koji su čak i objavljeni u britanskim časopisima za obrazovanje pokazali su da je ideja pun pogodak.

Strah od pisanja vlastitih ideja

Dramatizacija kao formula za poticanje pisanja može se primijeniti na različitim razinama. Osnovni korak je izmisliti s učenicima jedan svijet i pisati radnje koje se odvijaju unutar njega zamišljajući pojedinačne faze kao da su različite scene unutar drame. Da bismo probudili inventivnu fazu, možemo koristiti novine. Na primjer, možete poći od priče o dječaku koji je pobjegao od kuće. Nastavnik potiče učenike da razmišljaju zašto je to učinio, koji će događaji uslijediti, što pritom osjeća, misli i govori. Svaka situacija se najprije raspravi, a potom ju učenici zapisuju na svoj način, u skladu sa svojim stilom, skupljajući ideje. Tako ćemo dobiti dvije prednosti: s jedne strane pisanje nije samo dosadna vježba, nego oblik inovacije za koji je potrebna kreativnost, a s druge strane učenici stječu veće samopouzdanje jer su gurnuti da kažu svoje iako nisu najbolji u razredu i kasnije vide da njihove ideje postaju inspiracija drugima.

Proces stjecanja uvjerenja je ključan jer se djeca često boje zapisivati svoje ideje, ne toliko zbog straha od gramatičkih pogrešaka koliko zato što nisu uopće uvjerena da je to zaista zanimljivo.

Stvaranje situacija, kratkih priča i kazališnih komada dobar je način da ih se uvjeri. Čitanje priče koju su napisali pred razredom pomaže učeniku da je oživi. Djeca otkrivaju da pisanje može biti užitak, a, kako kažu stručnjaci, sigurno će se sjećati trenutka kad su prozvani izložiti, u najboljem slučaju, stranice romana koji je predodređen da uđe u povijest.

………………

NAPOMENA:

• Corriere della Sera – najstarije talijanske dnevne novine, prvi put objavljene 1876. godine. U prosincu 2015. zabilježena je prosječna dnevna naklada od 410.242 primjerka.
• Izvor: corriere.it