Iako smo sve mi to obavile do sada već više puta, opet nastupa panika. Pokušavamo djelovati hrabro i sabrano, ali glave su nam prepune pitanja: Koje izlete odabrati? Je li im cijena previsoka? Koliko nastavnih listića kopirati? Kako detaljno razraditi pripreme? Hoće li nam se provući netko od učenika s kroničnom ili nekom kompliciranom bolešću za koju ne znamo? Jesmo li roditelje obavijestile dovoljno detaljno o svemu? Zabraniti ili ne mobitele? I još mnogo, mnogo pitanja koja provlačimo redovito u svakoj generaciji kao da smo početnice, jučer stigle s faksa.

Pa krenimo redom…

Teško je povjerovati, ali sve se pripreme mogu odviti u miru, bez naročite panike, potrebno je samo poslužiti se listićem papira, baš onako kako radimo kad odlazimo u šoping, i sastaviti listu zadataka:

• Odlučiti se za tri izleta (utorak, srijeda, četvrtak), ako smo na moru obavezno brodom (Vrbnik, Biserujka, panoramska vožnja). Ako smo na Sljemenu, pješačenje (TV toranj, kapelica, rudnik)

• Za slučaj nemogućnosti plovidbe odabrati alternativu (Planetarij u Rijeci, Centar za tehničku kulturu u Novom Vinodolskom, Trsat)

• Sazvati roditeljski sastanak i roditeljima podijeliti listiće s prijedlogom potrebnih stvari i brojevima telefona odmarališta
• Kopirati maksimalno dva listića po danu
• Složiti učenicima fascikle s nastavnim listićima i po desetak papira za crtanje, te jednu veliku bilježnicu (npr. iz PID-a)
• U svoju kozmetičku torbicu obavezno uvrstiti andole, septolete (često ostajemo bez glasa) i po mogućnosti neke antibiotike
• Otići s kolegicama na kavu.

Kad stignemo…

Kad smo jednom na odredištu, najvažnije je održati pozitivan stav i vedrinu duha. Protiv padova, svađa, plakanja prije spavanja… ionako ne možete ništa, stoga glavu gore i hrabro naprijed.

Utvrdite dnevnu rutinu. Neka studenti vode jutarnje vježbanje kako biste mogli konzumirati nužnu dozu kofeina, a onda uzmite stvar u svoje ruke i ispunite im svaki trenutak raznim zadatcima, šetnjama, kupanjem, pisanjem, crtanjem, izletima, pospremanjem sobe, međurazrednim sportskim natjecanjima, prihvatite svaku radionicu koju vam u odmaralištu ponude (to vam je jedini trenutak u danu za opuštanje). Sve u svemu, glavni je recept – što manje slobodnog vremena.

U večernjem druženju moraju sudjelovati svi. Ako treba, podijelite im zadatke. Dječaci, obično, pokušavaju izbjeći ples i otrčati u mrak (susreti s učenicima iz druge škole s kojom dijelite odmaralište). Ne dopustite lutanje oko odmarališta. Jedne sam godine organizirala večernje šetnje uz more kako se ne bi tijekom plesa izgubili. Odšetali bismo do Selca ili Crikvenice na sladoled i moram vam reći da se to pokazalo kao odličan recept – izmorila sam ih, družili smo se kao razred i zbližili, a mogli smo i raspraviti o problemima iskrslima tijekom dana.

Što se tiče spavanja, uvijek odredim vrijeme kada gasim svjetla i u tome sam čvrsta. Nema popuštanja, ako treba, spremna sam stajati na vratima dok ih ne popusti pričalački zanos i dok se ne umire…

Petak brzo dođe…

Kad odredite pravila, kad znate što želite, kad tijekom dana mislite i na svoje potrebe, petak stigne prilično brzo (znam da je teško vjerovati). Istina, tada ste na rubu snaga, bez septolete i ponekog aspirina teško funkcionirate, ali tu je zviždaljka kao nužni alat i spoznaja da ćete uskoro biti u miru i tišini, te da se u subotu nećete ustati prije 10 sati i da ćete kavu piti barem do 12. Vrlo je vjerojatno da ćete u ponedjeljak otići na posao a da, zapravo, nećete znati što vam je tjedni plan, ali tko mari… Preživjeli ste školu u prirodi!

Ako vas ikako mogu utješiti, kad sve prođe, s radošću i nostalgijom ćete gledati fotografije i bit ćete sretni za još jedno divno iskustvo sa svojih 27 klinaca.

Jer… naša je supermoć – biti učitelj!

Vesna MAKARIĆ, učiteljica, OŠ Luka