Tijekom nedavnog odlaska liječniku nisam mogao ne primijetiti cijeli niz kvalifikacija jasno prikazanih iznad liječnikova stola. Očito, u liječničkoj profesiji postoji osjećaj ponosa među liječnicima u vezi s njihovim profesionalnim statusom.

Mislim da je pošteno reći da to vrijedi i za mnoge druge profesije, poput pravničke ili inženjerske. Posjetite nekog iz te profesije i zasigurno ćete vidjeti službene certifikate na njihovim zidovima.

Tijekom istog posjeta liječniku sinulo mi je da mi kao učitelji možda ne pridajemo dovoljno važnosti vlastitom profesionalnom statusu.

Osobno se ne mogu sjetiti da sam ikad posjetio učionicu i vidio diplomu učiteljskog fakulteta ponosno izloženu na zidu.

Nisam siguran zašto je to tako. Možda smo, kao učitelji, jednostavno skromniji ljudi koji ne osjećaju potrebu da pokazuju svoje kvalifikacije?

Možda svoj profesionalni status uzimamo previše zdravo za gotovo? Tu je naravno i očito pitanje – je li to uopće važno?

Ja mislim da jest.

Postoji nešto vrlo važno u vezi s profesionalnim statusom učitelja što moramo cijeniti i očuvati. To je priznanje jedne karijere koja se temelji na značajnoj obuci i formalnim kvalifikacijama.

Profesionalni status također podrazumijeva da radimo unutar kodeksa ponašanja te da svi imamo etičke obaveze kojih se moramo pridržavati.

U rijetkim slučajevima kada ponašanje učitelja ne zadovoljava te standarde, on može biti suspendiran ili izbačen iz profesije.

Visoki profesionalni standardi kojih se pridržavamo jedan su od razloga zbog kojih je poučavanje prepoznato kao jedna od profesija kojoj se najviše vjeruje.

U Velikoj Britaniji, tijekom vlade Michaela Govea, došlo je do pojave zabrinjavajućih trendova prema „deprofesionalizaciji“ poučavanja. Bila je promovirana ideja da bilo tko s boljim poznavanjem predmeta i određenog područja može u učionicu.

Ako želite dokaze da stvari nisu toliko jednostavne, samo pogledajte nekoliko isječaka iz televizijske serije poznatog kuhara Jaimeja Olivera – Jamie’s Dream School. U sklopu tog programa Jamie Oliver je pozvao razne poznate stručnjake da poučavaju grupu izazovnih 16- do 18-godišnjaka, koji su imali poteškoća u školi.

Jedan takav stručnjak bio je priznati povjesničar David Starkey. Nitko ne sumnja u njegovo široko poznavanje povijesti, ali uskoro je postalo jasno da je to znanje od male koristi jer je Starkey imao problema s angažiranjem učenika u bilo kojem obliku smislenog učenja.

• „POUČAVANJE JE NEVJEROJATNO TEŠKA VJEŠTINA“

To samo govori u korist onome što učitelji već dobro znaju: dobro poznavanje građe je najvažnije, ali poučavanje je puno više od pukog poznavanja građe.

• Učitelji znaju da su izgradnja pozitivnih odnosa, razumijevanje kako uspješno komunicirati i sposobnost primjene pedagoške teorije u praksi ključni elementi učiteljske uloge.
• Poučavanje je nevjerojatno složena i teška vještina, stoga moramo pružiti što više podrške i obuke mladim učiteljima u ranim danima njihove karijere.

Većina drugih profesija ima neko tijelo koje ih prepoznaje i promovira njihov profesionalni status i stoga smatram da bi i poučavanje trebalo također imati nešto poput toga.

Kao učitelji, mi moramo nastaviti cijeniti i braniti svoj profesionalni status. Možda je čak i vrijeme da iskopamo onu prašnjavu diplomu iz ormara i ponosno je izvjesimo nad vratima svoje učionice.

……………………..

NAPOMENA:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com