Školu se na razne načine pokušalo učiniti zdravijom i privlačnijom. Alternativne škole postojale su i u prošlosti, a jednu od njih, Oglednu šumsku školu na Tuškancu, utemeljio je Franjo Higy- Mandić. Djelovala je od 1929. do 1941. godine, a nastala je kao dio pokreta za odgajanje u prirodi, koji je imao dosta pristaša u ondašnjoj Europi. Higy-Mandić ističe četiri temeljna principa Šumske škole: higijenski, pedagoško-psihološki, socijalno-etički i estetski.

Nastava se u toj školi redovito odvijala na livadi, a za vrućih dana u šumi. Kad je dan bio kišovit, izvodila se u zgradi pokraj otvorenih prozora, zimi se u sobi ložilo, ali su prozori cijelog pročelja s južne strane za sunčanih dana bili širom otvoreni.

Izvori su znanja primarni izvori, a ne udžbenici. Vrlo je bitna igra, jer služi za razvoj motorike, stjecanja znanja u prirodi te za socijalizaciju. Osim toga, igra oslobađa i opušta te stvara vedru atmosferu.
Na jednoj godišnjoj izložbi učeničkih radova te škole istaknut je njezin glavni moto: „Manje riječi, a više rada.“

Tekst preuzet iz knjige Održivi razvoj  i izvanučionička nastava u zavičaju, D. Husanović-Pejnović, Školska knjiga, 2011.