Ova i slična pitanja potaknula su me na osmišljavanje STIHOMATA, jednostavne „samoinstalirajuće 3D aplikacije“ koja odgovara na neka od tih pitanja – barem djelomično.

Stihomat ocrtava težnju da u svakome budu pohranjeni stihovi – pjesma ili dvije – koji se na dodir (metaforički rečeno) aktiviraju.

Koje stihove nosiš u sebi?

I ova smo pitanja postavljali na Svjetski dan pjesništva kao Stihomati, nudeći stihove koje nosimo: ove godine iz OŠ Gustava Krkleca iz 6.a Dunja KRSTIĆ i Petra KUMPEZ te iz 6.b Ivan GUDELJ.

Nastavlja se i višegodišnja uspješna suradnja s profesorom glume (ADU) i glumcem Joškom ŠEVOM – veliko hvala!

U obilježavanju su nam se tako pridružili studenti prve godine glume s Akademije dramskih umjetnosti: Laura Bošnjak, Dominik Dolenc, Leon Dubroja, Danijela Evđenić, Marko Kasalo, Toma Medvešek, Lana Meniga, Kristijan Petelin, Dea Presečki, Roko Protić, Korana Ugrina, Ante Vukov.

Unaprijed su se prijavili i za iduću godinu, eto komentara kako je bilo. J

Neobično topao proljetni dan, stihovi na Cvjetnom trgu, radost stvaranja i dijeljenja – sve smo osjetili!

Po kurikulumu bi to bilo poticanje i razvijanje samostalnog čitanja i recepcije poezije, razvoj sposobnosti izražavanja doživljaja, osjećaja i misli te usvajanje čitalačkih vještina.

No, recite, što ćete iz ovog člančića upamtiti?

……………

Ida BOGADI

(Napomena: sva prava za stihomat pridržava autorica, nije dopušteno kopiranje i reproduciranje.)