…o tome koje discipline su ‘najvažnije’, a koje su ‘jedva bitne’).

Međutim, što se tiče umjetnosti, to je neprestani, sporni, osnovni problem u pedagoškoj praksi:

• Koja je vrijednost onoga što radim?
• Kako da podijelim svoje uvjerenje da su umjetnosti esencijalne u životu djece?
• Zašto umjetničko izražavanje obično nosi manje težine od drugih polja i specijalnosti? Zašto se na umjetničko izražavanje gleda kao na nešto što je odbacivo, kada su resursi oskudni?

Istraživanja koja mjere utjecaj slušanja Mozarta prije pisanja testa ne zanimaju me, većinom zato što su podaci dobiveni iz standardiziranih testova uvelike manjkavi za procjenu vrijednosti u razvoju djeteta.

Učenicima ne treba „izlaganje“ umjetnostima kao sredstvo podupiranja njihovih drugih vještina.

Njima treba uranjanje u gledanje, slušanje i stvaranje. Oni trebaju plesati, slikati i pjevati.

Evo nekoliko konkretnih razloga zbog kojih glazba i likovna umjetnost trebaju biti uključeni u svako školsko iskustvo:

1) GLAZBA ODRŽAVA NAŠ UM ‘OŠTRIM’ ZBOG TOGA ŠTO SLUŽI KAO IZAZOVNA KOGNITIVNA VJEŽBA. Ona također hrani dušu, razvija karakter te potiče kreativnost. Glazba ne diskriminira po osnovi rase, prihoda ili društvenog statusa. Ona podjednako koristi djeci.

2) UMJETNOST JE MEDIJ UZ KOJI UČENICI MOGU REĆI (na miran i moćan način) ONO ŠTO MORA BITI REČENO O VEZI S LJUDSKIM PRAVIMA. Umjetnost može biti fokalna točka za angažman građana i građanski dijalog, čak i kad je tema rasprave kontroverzna.

3) UMJETNOSTI ISCJELJUJU. U naciji s brzo starećim stanovništvom umjetnosti pružaju ispušni ventil za užitak, izgradnju zajedništva te za očuvanje zdravlja i blagostanja.

4) MI TREBAMO UMJETNOSTI DA BISMO UČILI IZ PROŠLOSTI. Svatko od nas treba se suočiti s prizorima i zvukovima iz drugog vremena i drugog načina razmišljanja. [ IZ STRANIH IZVORA | blogs.edweek.org ]