EVO DOBROG SAVJETA > DJECA SU DANAS NESTRPLJIVA, NERVOZNA, NEMAJU PRAVE PRIJATELJE...

Jeste li se zapitali: Zašto je našoj djeci dosadno u školi?

ponedjeljak, 24. travnja 2017.

Ja sam radni terapeut sa 10 godina iskustva u radu s djecom, roditeljma i nastavnicima. Poruka iz naslova je potpuno točna - naša djeca su sve lošija i lošija u mnogim aspektima. Istu priču čujem od svakog nastavnika s kojim razgovaram.

Jeste li se zapitali: Zašto je našoj djeci dosadno u školi?

Već duže vrijeme traje propadanje društvenog, emocionalnog i akademskog funkcioniranja djece, kao i nagli porast poteškoća u učenju i drugih dijagnoza.

Današnja djeca dolaze u školu emotivno nedostupna za učenje i postoje mnogi faktori u ovom našem modernom načinu života koji doprinose ovome. Kao što znamo, mozak je fleksibilan. Okruženje može učiniti mozak "jačim" ili "slabijim". Iskreno vjerujem, da uz sve naše najbolje namjere, mozak naše djece napreduje u pogrešnom pravcu. Evo zašto ...

■ TEHNOLOGIJA

Tehnologija postaje besplatan servis za čuvanje djece ... Ali plaćanje vas čeka iza ugla, a valuta je vaše dijete.
U usporedbi s virtualnom realnošću, svakodnevni život je dosadan. Kada djeca stignu u školske učionice, tamo ih čekaju ljudski glasovi i realne vizualne stimulacije za razliku od grafičkih eksplozija i specijalnih efekata koje su navikli vidjeti na ekranima. Nakon mnogo sati provedenih u virtualnoj stvarnosti, obrada informacija u učionici postaje sve teži izazov za našu djecu, jer njihov mozak se navikao na visoku razinu stimulacije koji pružaju video igre. Nemogućnost da obrade niže razine stimulacije, kakvi se dobivaju u školi, ostavlja djecu nesnalažljivim u akademskim izazovima. Tehnologija nas također isključuje emocionalno od naše djece i naših porodica. Roditeljska emocionalna dostupnost je glavna hrana za mozak djeteta. Na žalost, mi postupno lišavamo našu djecu ove hranjive tvari, najvažnije od svih.

■ DJECA DOBIVAJU SVE ŠTO POŽELE, I ZAMALO ISTI TRENUTAK

"Ja sam gladan!" U sekundi se zaustavljate na prvoj brzoj hrani. "Ja sam žedan!" U redu, evo kioska. "Meni je dosadno!" Nema brige, tu je telefon. Mogućnost da se odgodi zadovoljstvo jedan od ključnih faktora budućeg uspjeha i osjećaja sreće. Mi zaista imamo najbolje namjere i želimo da naša djeca budu sretna, i činimo ih sretnim u datom momentu, ali oni postaju dugoročno nesretni. Odlaganje zadovoljstva znači mogućnost funkcioniranja pod stresom. Nažalost, naša djeca postaju postepeno sve manje osposobljena da se nose sa stresom koji na kraju postaje ogromna prepreka za njihov uspjeh u životu.

■ DJECA VLADAJU SVIJETOM

"Moj sin ne voli povrće", "Ona ne voli ići u krevet rano", "On ne doručkuje", "Ona ne voli igračke, ali ona je jako dobra sa Ajpedom", "On se oblači kako on želi", " ona je previše lijena jesti sama "... To je ono što sam čula od roditelja. Od kada djeca diktiraju kako roditelji trebaju ponašati? Ako ih pustite da sami odlučuju, sve što će oni učiniti je jesti špagete, kroasane, gledati televiziju, igrati se na svojim tabletima i nikada ne ići na spavanje. Zašto im onda dajemo da rade što god požele a pritom znamo da to nije dobro za njih? Bez pravilne prehrane i kvalitetnog noćnog sna, naša djeca dolaze u školu razdražljiva, anksiozna, i oslabljene pažnje. Pored toga, šaljemo im i pogrešnu poruku. Oni uče da mogu raditi što god požele. Koncept "ono što je potrebno uraditi" je odsutan. Na žalost, da bi se postigli određeni ciljevi u životu, ono što je potrebno uraditi često se ne poklapa s onim što želimo raditi. Na primjer, ako dijete želi biti dobar student, ono mora učiti. Ako želi biti uspješan nogometaš, ono mora naporno vježba svaki dan. Naša djeca znaju vrlo dobro što žele, ali im je vrlo teško napraviti ono što je neophodno za postizanje tog cilja. To dovodi do nedostižnih ciljeva i ostavlja djecu razočaranu.

■ ZABAVA, ZABAVA I SAMO ZABAVA

Napravili smo umjetno zabavan svijet za našu djecu. Ne postoje dosadni trenuci. U trenutku kada se dijete smiri, mi ponovo krećemo sa zabavom jer inače osjećamo da se ne radimo svoju roditeljsku dužnost. Živimo u dva odvojena svijeta. Oni imaju svoje zabavni svijet, a mi imamo svoj naporni svijet. Zašto nam djeca ne pomažu u kuhinji ili oko rublja? Zašto ne pokupe svoje igračke? Ovo su osnovni monotoni poslovi koji treniraju mozak da bude funkcionalan i oni su neophodni da bi dijete moglo kasnije učiti u školi. Kada dođu u školu, i počne vrijeme za učenje, njima to postaje previše teško. Njihov mozak je obučen samo za beskrajnu zabavu a ne za dosadan rad.

■ OGRANIČENE SOCIJALNE INTERAKCIJE

Mi smo svi previše zauzeti, tako da dajemo našoj djeci digitalne gadgete da bi i oni bili "zauzeti kao i mi". Djeca koja se igraju vani, u nestrukturiranim prirodnim sredinama uče i socijalne vještine. Na žalost, tehnologija je zamijenila igranje vani. Isto tako, tehnologija je učinila da i roditelji budu manje dostupni za društvenu interakciju sa svojom djecom. Očito, djeca su pala u drugi plan ... Gadgets koji nam čuvaju djecu nisu osposobljeni za razvoj socijalnih vještina. Sjetite se da većina uspješnih ljudi ima razvijene upravo socijalne vještine. Ovo je prioritet!
Mozak je kao mišić koji možemo dresirati iznova i iznova. Ako želite da vaše dijete vozi bicikl morate ga tome naučiti. Ako želite da vaše dijete bude u stanju pričekati, morate ga naučiti strpljenju. Ako želite da vaše dijete nauči da se druži, mora razviti socijalne vještine. Isto vrijedi i za sve ostale vještine. Nema razlike!
I sada ako vam se sve to čini kao nerješiv problem, nije baš tako. Sve se može promijeniti i pokrenuti na bolje. Najvažnije je da prepoznate sebe i svoje dijete i nikada nije kasno.  Da biste pomogli svome djetetu koje zaista može  postati uspješno na društvenom, emotivnom i akademskom planu, evo kako to učiniti:

1)       OGRANIČITE UPOTREBU TEHNOLOGIJE I UMJESTO TOGA SE EMOTIVNO POVEŽITE S DJETETOM

  • Iznenadite ih cvijećem, nasmijte se, golicajte ih, ostavite im emotivnu poruku u ruksak ili pod jastuk, iznenadite ih izlaskom za ručak, plešite zajedno, puzite zajedno, tucite se jastucima ...
  • Idite na obiteljsku večeru, igrajte društvene igre, vozite bicikl, prošećite navečer ...

2)      TRENIRAJTE ODLAGANJE ZADOVOLJSTVA

  • Neka čekaju! U redu je da im bude dosadno - to je prvi korak ka kreativnosti
  • Postupno povećavajte vrijeme čekanja između "želim" i "dobivam"
  • Izbjegavajte korištenje tehnologije u automobilima i restoranima, a umjesto toga naučite ih čekati.
  • Ograničite konstantno grickanje grickalica

3)     NE BOJTE SE POSTAVITI GRANICE

  • Nemojte se plašiti postaviti granice. Djeci su potrebna ograničenja za sretan i zdrav rast!
  • Napravite raspored. Neka se zna kad je vrijeme obroka, vrijeme spavanja, vrijeme za igrice
  • Razmislite o tome što je dobro za njih a ne što je ono što žele, odnosno ne žele. Oni će vam za to zahvaliti kasnije u životu. Roditeljstvo je težak posao.
  • Morate biti kreativni kako biste ih naveli da urade ono što je dobro za njih, jer je to uglavnom suprotno od onoga što oni žele.
  • Djeca trebaju imati doručak i jesti kvalitetnu hranu. Oni moraju provoditi vrijeme na otvorenom i spavati dovoljno kako bi u školi bili koncentrirani i sposobni za učenje.
  • Pretvorite stvari koje im se ne dopadaju u empativno stimulirajuće igre

4)     NAUČITE SVOJE DIJETE DA OBAVLJA MONOTONE POSLOVE OD NAJRANIJE DOBI JER JE TO TEMELJ ZA NJEGOVU BUDUĆU RADNU SPOSOBNOST.

  • Ovdje spadaju aktivnosti kao što su slaganje rublja, pospremanje igračaka, raspakiranje namirnica, postavljanje stola za ručak, namještanje kreveta ...
    I ovdje vrijedi pravilo da budete kreativni.
  • Neka njihov mozak povezuje ove poslove s nečim pozitivnim.

5)     UČENJE SOCIJALNIH VJEŠTINA

  • Naučite ih da vraćaju ono što uzmu, dijeliti, da pobjeđuju i gube, da pristaju na kompromise, da daju komplimente drugima i da koriste "molim i hvala".

Iz mog iskustva kao radnog terapeuta, djeca se promjene onog trenutka kad roditelj promijeni svoju svijest o roditeljstvu. Pomozite svojoj djeci da uspiju u životu kroz ovakav način ponašanja, i ojačajte njihov razum i osjećajnost - što prije to bolje!
...............................

NAPOMENA:

  • Victoria Prooday  je registrirani radni terapeut s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom, roditeljima i nastavnicima. Victoria je osnivač i klinički direktor multidisciplinarne klinike. Victoria je pomogla stotinama obitelji diljem Kanade i širom svijeta, a i čest je gost govornik među nastavnicima i roditeljima jer im  pomaže razumjeti djecu i pronaći ključ za otključavanje njihova potencijala.  
  • Izvor: yourot.com

 

Vezani članci
Školski portal: 28 pitanja koja potiču kritičko razmišljanje

28 pitanja koja potiču kritičko razmišljanje

... kritičko razmišljanje je također uvelike stanje uma – voljnost…

Školski portal: Pomaganje učenicima s autizmom

Pomaganje učenicima s autizmom

Moglo bi potrajati tjednima da se navikne na novu učionicu…

Školski portal: Kako Finci poučavaju svoju djecu

Kako Finci poučavaju svoju djecu

Zamislite da čitate ovu priču 2000. godine. Vijesti o sjajnim…

Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: 'Rad tijekom praznika obezvrjeđuje našu profesiju'

'Rad tijekom praznika obezvrjeđuje našu profesiju'

Razumijem zašto učitelji odlaze u školu…

Školski portal: 28 pitanja koja potiču kritičko razmišljanje

28 pitanja koja potiču kritičko razmišljanje

... kritičko razmišljanje je također uvelike…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…