Na pola puta u prvoj godini poučavanja napisao sam ostavku. Jedan moj kolega je upravo otišao iz profesije da bi otvorio restoran. To je zvučalo zaista lijepo.

Bio je hladan dan u siječnju kad sam počeo pisati ostavku. Zahvalio sam svom supervizoru na podršci koju mi je pružio i objasnio da sam pogriješio – poučavanje jednostavno nije bilo za mene. Isprintao sam je i potpisao. Koliko god sam želio, nisam osjećao da bi to trebalo biti razlog za slavlje. Srećom, moj supervizor je u meni vidio mladića rođenog da bude učitelj. Vidio je i  mladića koji je tek završio fakultet i utapao se u novopronađenoj odgovornosti. Znao je koliko ozbiljno shvaćam svoju obavezu prema učenicima, koliko mi je teško palo kad nisam uspio doprijeti ni do jednog od njih ili kad je lekcija koju sam pomno isplanirao propala pred mojim očima. Rekao mi je da ne želi prihvatiti ostavku. Sada, nakon gotovo dva desetljeća u učionici, dugujem mu veliku zahvalnost. Svaki dan dolazim na posao koji me duboko ispunjava i u kojem mogu pomoći djeci da nađu vlastiti glas. Provodim dane pomažući djeci da dekodiraju svijet oko sebe i nađu svoje mjesto u njemu. To nije mala stvar. Kad se osvrnem, vidim nekoliko stvari koje su me progurale kroz tu prvu godinu. Novim učiteljima koji su suočeni s problemima i poteškoćama ponudio bih ovaj savjet:

PODBACITE PONOSNO.

Prihvatite to. Vi ste potpuno novi u jednoj od najizazovnijih profesija i najvažnijih poslova koji postoje. Očekivati uspjeh u prvoj godini poučavanja je pogrješno. Kad podbacite, nemojte pokušati to zataškati. Recite svojim učenicima što ste namjeravali napraviti i zašto mislite da je pošlo po krivu. Nasmijte se i pokušajte iznova. Pitajte ih za savjet. Kad oni vide koliko ste strastveni, čak i kad podbacite, poštivat će vas zbog toga.

ANGAŽIRAJTE SE U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA.

Moj sretan trenutak te prve godine odigrao se na teniskom igralištu. Učenik koji je imao poteškoća u školi pridružio se timu koji sam vodio. Nakon što je dobio svoj prvi meč, potpisao se na tenisku lopticu i poklonio mi ju sa zagrljajem. Taj učenik nije bio tip djeteta koje se voli grliti pa mi je taj trenutak dao snage da izdržim tijekom mnogih dana.

NIKAD NEMOJTE ODUSTATI OD DJETETA.

„Pripazite se“, rekao mi je učenik kroz zube, “moj brat i ja ćemo vas ščepati.“ Bila je to stvarna prijetnja. Kad je suspendiran iz škole na 10 dana, ja sam provodio svoju pauzu za ručak s njim svaki dan da bih ga održao u toku s onim što radimo na satu. Umjesto da se ljuti, rekao sam mu da se ne brine zbog toga.

VJEŽBAJTE.

Ja sam trčao, vozio bicikl, išao u teretanu. Planinario sam i veslao i puno vremena provodio u prirodi. Kao prvo, ovaj posao zahtijeva izdržljivost. Dobri učitelji ne sjede iza stolova. Drugo, ovaj posao može nevjerojatno frustrirati. Potreban vam je zdrav način da se riješite sve te napetosti.

POSTAVITE JASNE GRANICE I BRANITE IH.

Ovo je možda bila moja najizazovnija lekcija za tu godinu. Kad sam podučavao učenike 4. razreda srednje škole koji su bili samo 4 godine mlađi od mene, tijekom prvog semestra naišao sam na mnoge zapreke. Učenici su pričali u isto vrijeme kad i ja i remetili moj sat. Oni koji su željeli učiti bili su time frustrirani. Kad sam napokon uspio postaviti granice, prozvao nekoliko učenika, nazvao nekoliko roditelja, shvatili su da sam ozbiljan. Učenicima trebaju granice. Oni ih cijene. Ovaj posao je vrijedan truda. Sa svakom novom grupom učenika svake jeseni dobijem dvije stvari koje mnogi od mojih prijatelja u drugim profesijama ne dobivaju. Novi početak i nešto sasvim jedinstveno s čime mogu raditi. Nakon dvadeset godina još obožavam ovaj posao. Ne veselim se pisanju ostavke na kraju karijere.

…………………….

NAPOMENA:

• Jeremy Knoll je više od 20 godina učitelj u javnoj školi. Izvan učionice provodi vrijeme kao honorarni pisac ili istražujući prirodu sa svojom obitelji.
• Izvor: weareteachers.com