… zato što su im oči neprekidno prikovane za zaslone mobilnih naprava. Smatra da bi učenici trebali više razgovarati jedni s drugima i promatrati ljude oko sebe umjesto da robuju digitalnim napravama.
Sukladno takvu razmišljanju, Martin Stott ne dopušta svojim učenicima da na školskim izletima upotrebljavaju mobilne telefone i očekuje da će uspjeti nagovoriti djecu neka ih ne rabe baš svakog dana.
To ipak ne znači da škola u Wellingtonu, koju pohađaju učenici do jedanaeste godine života, potpuno odbija novu tehnologiju. Na nastavi u školi primjenjuju se razne digitalne naprave i, dakako, njezini učenici stječu osnove programiranja i kodiranja.
Smanjivanjem uporabe mobitela i sličnih naprava na razumnu mjeru, svojevrsnom „digitalnom detoksikacijom”, škola kani potaknuti učenike da više vremena razgovaraju s prijateljima, čitaju knjige ili rješavaju razne zadatke. Ravnatelj Stott naglašava da današnjem naraštaju mladih nedostaju ključne vještine upravo zbog ovisnosti o digitalnoj tehnologiji.
O tome je razgovarao i s roditeljima učenika tražeći i od njih potporu u provedbi svojeg plana „digitalne detoksikacije”. A taj plan podrazumijeva to da škola unajmi nastambu u kojoj bi učenici boravili tijekom školskih praznika i u kojoj ne bi mogli primati signal za mobilne telefone i ostale naprave.
Nakon izleta u Francusku, kada je učenicima bilo zabranjeno ponijeti mobilne telefone, ravnatelj je izjavio da su se oni na putu kartali, razgovarali jedni s drugima i promatrali krajobraz kroz prozor vozila.
U posljednje vrijeme ideja o „digitalnoj detoksikaciji” postaje sve popularnija diljem svijeta. Niču kampovi koji ne dopuštaju uporabu telefona, tableta i ostalih digitalnih naprava. Odraslima je ondje zabranjeno razgovarati o poslu, a u sklopu programa nalaže se svima da se služe nadimcima kako bi im se onemogućilo umrežavanje.
Izvor: