Sudeći po riječima nekih mojih bivših učenika, čini se da su se naši snovi koje smo zajedno sanjali ipak odrazili na njihove živote.

Ovo putovanje koje putujemo svaki dan, svake godine nije radi one odrasle osobe u učionici, nego radi djece.

Prohujala je još jedna godina i, dok kalendar odbrojava posljednje dane, a ja završavam treću godinu kao razrednica sedmog razreda, ne mogu a da ne razmišljam o svim stvarima koje su me naučili moji učenici i koje ne mogu zaboraviti.

• Naučili su me da jedna priča nikad ne mora definirati tko smo, čak i ako drugi odbijaju povjerovati u to.
• Da nije uvijek lako ni izreći ni čuti istinu, ali ona ipak može promijeniti sve.
• Da će vas vjera u svu djecu, ne samo onu najbolju, koliko god to bilo teško, odvesti korak dalje.
• Naučili su me da nikad ne znam cijelu priču.
• Izbor, čak i kad je sitan, uvijek vodi većoj uključenosti.
• Da najprije trebam voljeti, a onda poučavati.
• Da je poučavanje ponekad jednostavno samo očuvanje nade.
• Naučili su me da, kad poželiš zatvoriti vrata, bolje ih je ostaviti odškrinutima jer nikad ne znaš što ćeš propustiti.
• Da, želite li pravu povezanost, ona mora biti iskrena od samog početka.
• Da, čak iako je nešto funkcioniralo u prošlosti, ne postoje garancije za budućnost.
• Iako ponekad ne uspijemo pomoći, oni znaju kad smo pokušali i dali sve što u sebi možemo naći.
• Naučili su me da nismo savršeni, da možemo planirati, sanjati, konstruirati, podupirati i opet doživjeti neuspjeh.

ALI, NAJVEĆA LEKCIJA KOJU SAM NAUČILA OVE GODINE?

• Da ja određujem kakva će mi biti godina.
• Da ja biram način na koji će priča biti ispričana u mojoj učionici.
• Da ja odlučujem hoće li godina biti dobra ili loša.

To je lekcija koja mi je najviše trebala. Nedostajat će mi ova grupa djece.

………………

NAPOMENA:

•  Autorica članka je Pernille RIPP, učiteljica, autorica, blogerica. Predaje 4., 5. i 7. razredima u Oregonu, SAD. Potječe iz Danske.
• Izvor: pernillesripp.com