Poučavanje je teško. Odlično poučavanje je još izazovnije. Ispuniti potrebe svakog učenika? Nemoguće. A sve to može ostaviti trag na vama.

Puno govori činjenica da učitelji sebi to pitanje postavljaju vrlo često. S druge strane, malo je vjerojatno da će netko poput inženjera ili farmera ili konobara ili umjetnika sebi postaviti to pitanje – vraćaju li se sljedeće godine?

Školska godina je organizirana poput neke vrste mreže, što potiče ovaj način razmišljanja. Učitelji mogu naučiti jednostavno preživjeti od jednih praznika do drugih, zatim konačno do ljeta. Ali, učitelji nemaju slobodno ljeto, kao što to mnogi misle. Postoje određena očekivanja od učitelja tijekom ljeta.

Suradnja s drugim učiteljima, rad na obaveznom profesionalnom razvoju, ostajanje u kontaktu s administratorima i kolegama u školi i šire. Zapravo, malo je vjerojatno da učitelji provode više vremena na plaži od bilo koje druge profesije. Ne mogu nabrojiti koliko e-mailova poput „Nadam se da puniš svoje baterije“ dobijem tijekom ljeta, što me samo podsjeća na borbu koja počinje svakog kolovoza i na ono što mogu opisati samo kao sizifovski posao.

Naravno, nije svakome tako. Neki učitelji vole svoj posao, bez obzira na sve, i ne mogu zamisliti da rade nešto drugo.

• Međutim, to je dar koji ne posjeduje svaki učitelj.

Poučavanje uz osjećaj optimizma

Toliko toga u životu – u smislu psihološkog i emocionalnog blagostanja – svodi se na uvjerenja.

• U što vi vjerujete o sebi samome?

Što vi mislite o svom okruženju i svojim sposobnostima da utječete na to okruženje? Što mislite o svojoj budućnosti i svojim sposobnostima da je kontrolirate?

Vjerujete li da imate izbor i priliku i da ste izabrali baš poučavanje?

Smatrate li da svake godine iznova prilazite svom zanatu na isti način na koji biste prišli braku ili nekoj važnoj stvari koju odabirete zato što to mora biti napravljeno i vi se osjećate jedinstveno opremljeni da to obavite?

Jeste li vezani uz svoj posao ili ste odbacili “lance” i osjećate se slobodno u poučavanju?

U svojoj knjizi „Maximum Brainpower“ kognitivni psiholog Shlomo Breznitz objašnjava da „mozak ne želi da tijelo potroši svoje resurse osim ako imamo razumnu priliku za uspjeh. Naša fizička snaga nije nam dostupna ako mozak ne vjeruje u ishod zato što je najgora moguća stvar za ljude potrošiti sve svoje resurse i ne uspjeti. Ako ne vjerujemo da ćemo uspjeti, nećemo ni dobiti resurse koji su nam potrebni. U trenutku kad povjerujemo vrata su nam otvorena i dostupna nam je nova zaliha energije. Ujedno su i nada i očaj samoispunjiva proročanstva.“

Ako vjerujete da možete doprijeti do učenika, tada će se to i dogoditi. Ako vjerujete da ste sposoban učitelj s darom za razvoj i povezivanje, tada ćete to i postati. Ako vjerujete da ste sposobni ispuniti očekivanja administratora, roditelja i kolega, i svoja vlastita, tada vas ništa neće zaustaviti čak i ako ne uspijete.

• Postoji vrlo malo stvari koje su izvan dosega inspiriranog učitelja.

Upravo tu počiva pitanje s početka teksta: ako vjerujete da „možete poučavati“, tada poučavajte. Možda ćete morati pomiriti vlastita uvjerenja o pedagogiji sa stvarnošću i veličinom zadatka koji je pred vama svaki dan učionici. Možda ćete se morati malo povući da biste se “resetirali” ovo ljeto i pokušali iznova sljedeće godine, ovaj put malo manje ambiciozni u pogledu tehnologije, podataka, diferencijacije, ili u vezi s tim da svako iskustvo učenja morate učiniti životnom promjenom za svakog učenika.

Ali, možda ne. Možda trebate tu ambiciju i vjerovanje da je poučavanje izvanredno i da ste vi izvanredni i da su projektno temeljno učenje i personalizirano učenje te učitelj preko hodnika kojeg toliko volite također izvanredni.

Možda ćete se mentalno umoriti i postati kreativno iscrpljeni i imati svoje trenutke sumnje i pitati se u što ste se to uvalili tijekom roditeljskog sastanka ili administratorove kritičke opservacije vaše nastave. To je, međutim, sasvim drugi oblik odustajanja. To su samo svakidašnji problemi profesije.

Stoga, ako se nađete u trenutku kad niste sigurni je li poučavanje za vas, ili je li taj posao u toj školi ili taj razred ono gdje biste trebali biti, uzmite nekoliko tjedana prije nego odlučite. A tada, u nekoj točki, zapitajte se možete li održati ono nešto – onu iskru, ono vjerovanje da možete i da biste trebali. Razmislite o tome imate li ambicije, znatiželje i volje za učenike i sadržaj koji poučavate te za društvenu promjenu.

Zapitajte se u što vjerujete u vezi sa samim sobom i svojom sposobnošću da utječete na svijet oko sebe. Možda to čak možete napisati na list papira da biste vidjeli vlastitim očima u što vjerujete o sebi, svom kontekstu i, naposljetku, svojoj budućnosti.

Negdje unutar tih uvjerenja shvatit ćete da ste već odgovorili na pitanje puno prije nego što ste ga postavili.

……………….

NAPOMENA:

• Autor članka je Terry Heick – urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes je kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu, te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacija u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com