Školstvo u medijima
PROFESORI OGORČENI ZBOG MANJKAVOSTI E-MATICE
Postupke koji traju par minuta, unosimo satima
objavljeno: 22. lipnja 2017.

No, ta uostalom i zakonska obveza ne bi bila toliko složena tvrde nam frustrirani profesori, da su im osigurani minimalni tehnički uvjeti rada. Kako pojašnjava profesorica B. iz jedne zagrebačke gimnazije (podaci poznati redakciji), svake se godine ponavlja ista priča. U jedinom periodu kad e-Matica i e-Dnevnik moraju dokazati svoju svrhu, sustav se pod opterećenjem zamrzne i ne radi. Sve to utječe na to da se unos podataka koji bi mogao trajati prema navodima profesora par minuta, obavlja satima. O svemu nam govori još dvoje profesora, koji su trenutačno u ovim beskrajnim procedurama, a svoju poziciju pojašnjavaju i iz CARNet-a, koji se brine o održavanju navedenih sustava.  

Nakon što školska godina završi za učenike, nastavno osoblje obavlja unos podataka iz e-Dnevnika u e-Maticu, koja je svojevrsna elektronička baza najvažnijih podataka o učenicima osnovnih i srednjih škola. Međutim, kako nam tvrdi troje profesora iz jedne zagrebačke gimnazije, svake se godine postupak unosa zaključnih ocjena pretvara u noćnu moru, iz razloga što se sustav pod opterečenošću stalno zamrzava.

S  obzirom da se e-Matica prema navodima profesora, u ostatku nastavne godine rijetko upotrebljava, ispada da u trenucima kada je najviše potrebna, ona ne ispunjava svrhu.

  • Država očekuje da sve obavljamo u propisanom roku, ali nemamo ni osnovne tehničke uvjete za to

Radi navedenih problema, javilo nam se troje profesora (podaci poznati redakciji) koji su anonimno željeli prozboriti o nevoljama s kojima se iz godine u godinu iznova susreću. 

– Problem s e-Maticom samo je odraz odnosa države prema školstvu: od nas se očekuje da svoj posao obavljamo točno i u propisanom roku, a da nam za njega nisu osigurani ni osnovni tehnički uvjeti. Baš naprotiv, čak i tada kada iz ljubavi prema nastavničkom zvanju radimo onaj korak ili dva više kako bismo nadoknadili manjkavost sustava, on se svom snagom sruči na nas pokušavajući ubiti i posljednje zrnce entuzijazma. Kolegica i ja prekjučer smo šest sati provele periodički pokušavajući u e-Maticu upisati nužne podatke za svoje učenike, no sustav je uporno javljao pogrešku i odbijao spremiti podatke, a jučer mi je za isti taj posao trebalo ravno sedam sati i golema količina strpljenja; nakon svakog drugog “klika” urušavala se veza sa serverom, a ekran smrzavao. Uzgred rečeno, ovakav bi se administrativni posao, da se podaci unose u aplikaciju neke banke ili sličnog računalnog sustava, mogao obaviti za četrdesetak minuta. Kako to zapravo izgleda? Zamislite internet negdje 1995. i beskonačno čekanje da se otvori stranica, a onda još zamislite dosadnog brata ili sestru koji podignu slušalicu i prekinu vam dial-up vezu baš kada vam se pred očima pojavi slika koju čekate. E sad taj postupak ponavljajte pet do šest sati i znat ćete kako se osjeća prosječni hrvatski prosvjetar zadubljen u e-maticu, iskustva iz prethodna dva dana nam prenosi razočarani profesor I.

Njegovu priču dopunjava kolegica, koja se osvrnula i na to kako su ambicije u školstvu visoke, ali realitet na terenu surov. Osobito jer se aktivnosti oko e-Matice preklapaju s primjerice onima na državnoj maturi ili produžnoj nastavi. 

– Kakva kurikulna reforma kad sustav e-Matice 2017. radi brzinom računala iz 1983. te nastavnici iz cijele Hrvatske čekaju po sat vremena da unesu SAMO JEDAN nužan podatak od mnogih za samo jednog učenika od mnogih?! Ne zaboravimo spomenuti da bez obrade podataka u sustavu e-Matice nema ni printanja svjedodžbi koje smo dužni podijeliti učenicima na kraju nastavne godine, a poslije održanih sjednica. Tako se za jedan razred od cca 28 učenika podaci u e-Maticu unose barem 14 sati, a nadležni u Carnetu ne odgovaraju na pozive jer su im linije, posve opravdano, pretrpane. Naravno da nemamo 7 sati dnevno samo za e-Maticu jer istodobno dežuramo na maturi, provodimo predmetne i razredne ispite te produžnu nastavu i rješavamo administraciju kojom nas je naše ministarstvo zatrpalo s toliko ljubavi. Ukratko, unošenje podataka u e-Maticu nije nam jedini posao i voljeli bismo – kad nam je već dužnost unositi podatke u e-Maticu (protiv čega se, da razjasnim, ne bunimo) – da ta e-Matica i radi. Naime, rok za podjelu svjedodžbi u našoj je školi ova srijeda. Podatke u e-Maticu unosila sam (nakon potvrde rezultata na sjednici) gotovo 15 sati. Da sam isto trebala napraviti na nekoj društvenoj mreži, bila bih gotova za pola sata i mogla bih se – bez stresa oko toga hoću li stići printati svjedodžbe na vrijeme – baviti ostalim obvezama na radnom mjestu. Nije nam teško odraditi svoj posao, ali da nas se maltretira neadekvatnim zastarjelim sustavom već gotovo 10 godina, stvarno nije ni humano ni motivirajuće ni pošteno, a u tom kontekstu ideje o reformi postaju utopija u distopijskom hrvatskom obrazovnom sustavu, u obrazovnom sustavu koji je u ovoj državi zadnja rupa na svirali. Znaju se prioriteti. Todorića spasiti, a škole satrti. Barem to tako izgleda… “Elitama” trebaju ovce koje pokorno slusaju svoje čobane, a ne samostalno misleći pojedinci. E-Matica samo je malen dio tog patoloskog mozaika, zaključuje profesorica A. [ IZ DRUGIH MEDIJA | srednja.hr ] Cijeli tekst PROČITAJTE OVDJE.