[Piše: Gordana FODER | varazdinski.hr ] … a ljeti vruće, trebaš li saznati pada li vani kiša samo baciš pogled na uspaničene statuse na fejsu; ‘Kiša!’ ili ‘Pada!’, uopće ti ne treba prozor.

Također, fejs služi i za hvaljenje novom krpicom, novim cipelama, nekim poklonom, znojem nabačenim nakon XY km trčanja / hodanja / bicikliranja. Nisi vježbao ako se nisi na fejsu pohvalio i dobio lajkove od dvije trećine svojih prijatelja uz pregršt komentara ‘super’ i ‘bravo’. 

■ Smrt razglednica ■

Usput rečeno, nitko više ne šalje razglednice s putovanja – dovoljno je okačiti sebić (selfie u slobodnom prijevodu) na fejsaru gdje je u pozadini prepoznatljiva građevina ili spomenik mjestašca gdje si.

Evo, kreće sezona godišnjih odmora pa će fejs biti prepun fotki s plaža, fotki krigli piva i koktelčića, sladoleda i oleandara svih boja. Nisi bio na moru ako nisi okačio foto s plavog (i skupog) Jadrana na fejsaru.

Treba poslikati svaki kamenčić i školjkicu, valić i ribicu. (Roditelji, oprez kod stavljanja golišavih fotki s ljetovanja svoje djece na Facebook!!!)

■ Nisi išao u školu ako svjedodžba nije poslikana i gurnuta na fejs ■

Život bez Facebooka je, takoreći, postao nezamisliv. Počinjemo životni vijek dijeliti na onaj prije FB i s pojavom FB (kao što smo nekad učili iz povijesti: p.n.e. – prije nove ere, tako će sad biti p.FB.). 

E, u životu p.FB. postojale su ulične ‘nadzorne kamere’, to su one znatiželjne susjede koje su dočekivale u klasičnim sačekušama dječicu kad bi se vraćala s podjele svjedodžbi (ili učeničkih knjižica, čega li već) i tražila ocjene na uvid.

Zatim su se te informacije čiji je mali s koliko prošao širile brzinom svjetlosti po kvartu i u roku od dva – tri dana cijelo bi susjedstvo znalo da je mala Barica prošla sa ‘sve 5’ i dobila pohvalnicu, onakvu lijepu šarenu, Štefica ima dvije četvorke (jednu iz matematike i jednu iz hrvatskog), ali dobra je mala, pametna i poslušna, a mali Jura je prošao s vrlo dobrim, baš se fino izvukao, ništa nije učio, cijele se godine vani povlačio po ulici.

Perina mama se ljuti jer Pero nije izvukao bolji prosjek od dobar. To je, rekosmo, bilo p.FB.

■ Raspon ocjena od 5 do 5 ■

Dakle, postojale su ocjene od jedan do pet i bilo je normalno da se ima i neka druga ocjena osim pet. Nitko se nije durio ni zgražao ni furio ako ne bi klinac bio 5,0 odlikaš. Danas ne. A – a!

Dođe malac odlikaš sa svjedodžbom punom petica kući (i pohvalnicom koja je ‘must have’, a dobije se samo ako nemaš ‘mrlje’ tj. vrlo dobre ocjene u svjedodžbi) i roditelj momentalno hvata mobitel, fotka svjedodžbu i kači je na fejsaru.

Ako je u svjedodžbi koja četvorka neće se hvaliti, nema fotke. Fotki onih koji su prošli s vrlo dobrim nema ni slučajno (osim možda uz pogrdni komentar na račun učitelja). S dobrim uspjehom valjda nitko nije prošao. Jer izvući takav podatak iz nekog roditelja je nemoguća misija.

Tko će, pobogu, priznati da mu je dijete prošlo s dobrim uspjehom. Dovoljan više i ne postoji.  [Piše: Gordana FODER | varazdinski.hr ]