Školstvo u medijima
IMA I TOGA: MAJKA KOJA JE TRAČALA MOJU NASTAVU
Ako poučavate, a nitko ne nauči, jeste li zaista poučavali?
objavljeno: 14. srpnja 2017.

Bio je to pomalo dug dan koji sam započeo osluškujući kako roditelji razgovaraju sa svojom djecom. Volim podijeliti s roditeljima način na koji ja radim s djecom i naglasiti da vodim računa o tome da moji učenici zaista usvoje gradivo jer njima je to potrebno čuti.

Iako ispadne blesavo, volim ostaviti pozitivan dojam. Poučavanje nije lako, ali odnos s roditeljima je težak.

Na primjer, u četvrtak me je jedna mama obavijestila kako je načula da se u mojoj učionici događa vrlo malo do nimalo učenja! Ništa takvoga nisam čuo u svojih 12 godina iskustva, pa pretpostavljam da se moje lice u tom trenutku iskrivilo! Uz to, njeno dijete je upravo zaradilo peticu. Njen sin je kasnije objasnio kako je trač počeo od majke čije dijete ne napreduje najbolje u mom predmetu. Moj prvi poriv bio je da branim svoj rad, a drugi da zapaprim svojim učenicima sat pitanjima o tome što radimo na nastavi.

Ali, prije nego sam uopće stigao sabrati misli, mama je rekla: „Znam da radite dobro jer moj sin voli matematiku i dobro mu ide“.

Dobro, u redu. Osjetio sam olakšanje, ali to me potaknulo na razmišljanje. Kad sam počeo poučavati, stariji su mi govorili: „Ako si naučio samo jedno dijete, učinio si dobar posao”. Shvatio sam poruku, ali u sebi sam rekao: „Ne, ja želim poučavati svu djecu“. Želio sam biti bolji i doprijeti do što više djece. Ako sam imao lošu godinu, razmišljao sam: „Kako mogu biti bolji?“ Ako bih imao dobru godinu, razmišljao sam: „Kako mogu biti bolji?“

Sad se neprestano borim s vlastitim naslijeđem, ali ne želim se previše udaljiti od onoga što poučavanje čini dijelom mene.

Zaista, ako poučavam, a nitko ne nauči, jesam li uopće poučavao?

Naravno, slijedio sam plan. Razmišljao sam o gradivu, razvio sam aktivnosti. pripremio sam vježbe, individualne i grupne. Složio sam kviz. Ali, računa li se sve to ako ne nalazim način kako bih ustanovio jesam li uspio doprijeti do njih?

Želio bih reći da, ali dio mene se ne može s tim složiti.

To me vraća majci, koja je tračala moju nastavu. Kao roditelj i učitelj imam dva para naočala, kritične i one pune razumijevanje, svake za svoju ulogu u tom obrazovnom ekosistemu. Trebamo postavljati teška pitanja jedni drugima i tako razviti način razmjene i sustav povratnih informacija. Umjesto da govorimo o „lošim“ učiteljima i „lošim“ učenicima, trebali bismo govoriti o tome što ćemo sljedeće poduzeti kako bi učenik dobio ono što mu je potrebno. Možda neću ja biti taj koji će učeniku isporučiti sve što mu je potrebno, ali ja sam se na kraju ipak pomirio s idejom da neće baš svaki učenik učiti sa mnom.

………………

NAPOMENA: 

  • Jose Luis Vilson – autor i vlasnik bloga, profesor matematike u osnovnoj školi u Inwoodu, dijelu New Yorka. On je i predani pisac, aktivist, web dizajner i diplomirani informatičar.
  • Izvor: thejosevilson.com