Jučer-danas-sutra
TENZIJE, PREOPTEREĆENOST, FORSIRANA SURADNJA, NAMETNUTI PRIORITETI…
3 načina da vratite strast u svoj posao
objavljeno: 20. srpnja 2017.

Na jednoj konferenciji na kojoj sam bio okupili su se neki od najentuzijastičnijih edukatora u Massachusettsu, ali postojao je osjećaj da je primarni fokus obrazovanja danas postalo sve, od organizacija bilješki do estetike oglasne ploče.

Višestruki slojevi tenzija s kojima se mi kao edukatori suočavamo svaki dan osjećaju najviše naši učenici, što može dovesti do nezdravog okruženja u školi. Administracija i kreatori politike ne razumiju da „socio-emocionalno učenje“ ne funkcionira ako učitelji nisu također socijalno-emotivno zbrinuti.

Zato se škola naziva okruženjem. Kad se ravnatelj osjeća užasno, tako će se osjećati i učitelji. Kad je učiteljima nizak moral, učenici će početi gledati na školu kao na zatvor.

Ali, ima nade. S povijesnog gledišta, uvijek smo davali 110 posto sebe da bismo nadvladali najočitije nedostatke društva. Uvijek imam na umu nadljudska očekivanja koja stavljamo sebi na teret čak i kad smo sami puni mana. To je naš izvor snage i činjenica da je to ono što nas povezuje i daje nam snagu da ustrajemo.

1) Preispitajte svoju situaciju i reorganizirajte svoje prioritete

Prečesto kao učitelji dopuštamo drugim ljudima da upravljaju našim emocijama. Želimo biti suosjećajni, ali često smo nepotrebno potrošeni. Umjesto da stalno slušamo tu istu pjesmu koja ne vodi nikamo, bolje je da se vratimo onom osjećaju koji nas je i doveo u ovaj posao. Ponekad to znači zatvoriti vrata. Nekad to znači i osvrnuti se na radost i strasti naših učenika. Naši učenici su nefiltrirani barometar sreće. Meni su moji učenici prioritet, sve ostalo bit će obavljeno u zadanom roku, ali neće nikad biti prioritet.

2) Povezujte se

Učitelji koji se sastanu na kišnu nedjelju kako bi razmijenili iskustva i učili jedni od drugih model su komunikacije kakav bi trebao biti. U mnogim školama suradnja je isforsirana, prirodni tijek suradnje guši kultura koja neprestano nameće konverzaciju tamo gdje je nema. Paradoksalno, sustav nas drži izoliranima jedne od drugih. Kad god uspijemo srušiti metaforičke zidove, činimo veliki korak naprijed.

3) Odvojite vrijeme za sebe

Postoji milijardu načina da se pobrinete za sebe. Bilo da ste sportski tip koji redovito posjećuje teretanu ili društveni tip koji voli svratiti na piće nakon posla, sve su to načini ublažavanja stresa zahtjevnog posla. Ako se stalno dajemo i dajemo te praznimo bez ikakvog “punjenja”, izgorjet ćemo prerano. Evo nekoliko stvari kojima se ja služim:

  • Isključim internet na neko vrijeme. Prošlo ljeto izdržao sam tjedan dana i osjećao sam se sjajno.
  • Provodim više vremena s obitelji i prijateljima.
  • Okružujem se ljudima koji su povezani s mojim poslom, ali ne i radnim mjestom.
  • Meditiram.
  • Prakticiram duge šetnje nakon škole.
  • Odvojim dan za mentalno zdravlje. Moramo naći vremena da se povežemo sa svojom nutrinom kako bismo jasnije vidjeli stvari.

Od nas se traži da dajemo sve od sebe svojim učenicima. Neki kažu da je to naš posao i da se to očekuje. Ali, to ne umanjuje naše napore i posljedice posebno na mjestima koja su neprijateljski nastrojena prema našoj samosvijesti. Sasvim je u redu priznati da niste uvijek poletni. Ima nas mnogo koji se tako osjećamo. Mi razumijemo.

………………

NAPOMENA: 

  • Jose Luis VILSON – autor i vlasnik bloga, profesor matematike u osnovnoj školi u Inwoodu, dijelu New Yorka. On je također predani pisac, aktivist, web dizajner i diplomirani informatičar.
  • Izvor: thejosevilson.com