Savjeti stručnjaka
METODE I MITOVI IZA FINSKOG EDUKACIJSKOG USPJEHA
Kako Finci poučavaju svoju djecu
objavljeno: 21. srpnja 2017.

Zamislite da čitate ovu priču 2000. godine. Vijesti o sjajnim edukacijskim inovacijama uključivale su priče o strategijama pismenosti i računanja koje su uzrokovale stabilan porast rezultata učeničkih testova u Engleskoj, o besplatnim školama i oživljenim tržištima obrazovanja u Švedskoj, i o tome kako viša vanjska očekivanja za svu djecu obećavaju zatvaranje jaza u postignućima između onih koji imaju više i onih koji imaju manje u Novom Zelandu.

Nacionalne evaluacije, digitalne tehnologije i standardizirano poučavanje bili su ključni sastojci u edukacijskim reformama diljem svijeta.

U to vrijeme, na najsjevernijem dijelu Europe, nacija s populacijom od otprilike 5 milijuna stanovnika gradila je svoj edukacijski sustav koristeći vlastiti pristup umjesto da slijedi druge.

Škole su trebale dobre učitelje i mudre ravnatelje da bi postale bolje.

  • Finci su također mislili da je povjerenje bolje od nadzora i kontrole ako ljude želite potaknuti da iskušavaju nove stvari i ako ih želite podržati na putu do uspjeha.

Ti isti ljudi su znali iz svoje prošlosti da, ako svatko razmišlja na isti način, nitko vjerojatno ne razmišlja puno. Oni su često ukazivali na svoj najbolji nacionalni primjer: tvrtku Nokia.

Doista, kad bi ovo bila 2000. godina, vjerojatno bi jedina stvar koja bi vam pala na pamet kad bi netko spomenuo Finsku bila tada vodeći proizvođač mobilnih telefona. Čak i ako ste bili edukator u to vrijeme, malo je vjerojatno da ste čuli da su finske škole nešto posebno.

Ako ste bili edukator u to vrijeme, možda ste čuli o novoj međunarodnoj evaluaciji učenika koju je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) uvela te godine. Naime, otad PISA uspoređuje sve školske sustave zemalja članica OECD-a tako što mjeri što 15-godišnjaci mogu učiniti s onim što su naučili u čitanju, matematici i znanosti. Tako se međusobno uspoređuju školski sustavi.

  • U ono vrijeme bilo je mnogo ministara obrazovanja koji su mislili da će njihova zemlja biti na vrhu PISA-ine ljestvice kad rezultati budu objavljeni. Snažnu nadu u prvo mjestu u globalnoj edukacijskog utrci gajile su zemlje poput Engleske, Njemačke, Švedske i Novog Zelanda.

Na sjeveru, Finci su nastavili raditi na svom edukacijskom sustavu na temelju opće suglasnosti i vjerovanja da, da bi se isplatile, edukacijske reforme trebaju konzistentna, pametna i ustrajna ulaganja. Finski moto je postao – požurivati edukacijsku reformu znači uništiti je. Ako su i postojala ikakva očekivanja među finskim edukatorima u pogledu njihovog ranga na PISA-inim ljestvicama, Finci bez zadrške priznaju da je njihova jedina želja bila biti bolji od Švedske.

Rezultati PISA-e 2000. iznenadili su sve, uključujući i Fince. Bilo je teško prihvatiti prvo mjesto ispred svih drugih zemalja OECD-a i još teže objasniti ga. Ta visoka međunarodna uspješnost nastavila se sve do danas i Finska je stalno među najboljim zemljama OECD-a i EU-a u pogledu školske edukacije.

Ne postoje kratki, jednostavni odgovori na često postavljana pitanja o tome što finske škole čini tako dobrima. Važno je imati na umu da Finci nikad nisu planirali takvo nešto, to se jednostavno dogodilo. Ovo su tri često spominjana faktora finskog uspjeha.

■ PRVO, baš kao i u drugim sferama života, odluke o tome kako dati sve od sebe trebale bi se donositi u što bližoj suradnji s učiteljskom praksom. Stoga, finska edukacijska politika je prebacila autoritet sa središnje administracije na lokalne zajednice i škole.

Štoviše, učitelji u Finskoj uživaju puno više profesionalne autonomije od svojih irskih kolega. Ta neovisnost u školama nije potpuna sloboda da se radi što god učitelji žele. To je autonomija izgrađena na profesionalnoj suradnji i povjerenju unutar škola. Vanjska inspekcija rada učitelja i testiranja postignuća učenika također su s vremenom preneseni s nacionalnih autoriteta na centralne aspekte nastavničke profesije, kao i školskog vodstva. Školske inspekcije i testovi učenika nisu nestali, nego sad postoje u novom obliku i spadaju u odgovornost samih škola.

■ DRUGO, želite li da vaš posao ili nogometna ekipa budi uspješni, morate uložiti u svoje ljude. Finci su odavno shvatili da je najbolja garancija uspješne edukacijske reforme bolja edukacija svih učitelja. Kao rezultat, osnovni zahtjev za poučavanje u Finskoj je magisterij stečen na jednom od istraživačkih sveučilišta.

Za razliku od Irske, gdje vlada ne regulira kako se mnogi novi učitelji obučavaju svake godine, broj diplomaca finskih sveučilišta je ograničen, što jamči da će naći posao. Na učitelje se gleda kao na profesionalce slične liječnicima i pravnicima. Organizirani su pod jednom profesionalnom organizacijom i odgovarajuće plaćeni.

Nije čudo što je u nedavno provedenom javnom anketiranju učiteljska profesija ocijenjena jednom od prvih 10 od 450 poslova.

■ TREĆE, finska edukacijska politika snažno je usmjerena na osiguravanje jednakih prilika svoj djeci za njihov uspjeh u školi.

Škole koje su glavni igrači u provedbi edukacijskih reformi uspjele su se fokusirati na poboljšanje pravičnosti u finskim školama. Od 1970-ih godina finska vlada puno ulaže u opremanje škola koje imaju više djece s posebnim potrebama.

Edukacijske reforme uključuju i plaćene školske obroke i zdravstvenu skrb za svu djecu svaki dan, uravnoteženi kurikulum smatra jednako važnima umjetnost, glazbu, ručne vještine i druga neakademska područja kao i tradicionalne školske predmete.

Vijest o tome da će Finska izbaciti tradicionalne predmete u školama i zamijeniti ih projektno temeljenim učenjem nedavno je odjeknula svijetom. Međutim, to je samo mit.

Postoje i druge “urbane legende” o finskim školama. Na primjer, neki vjeruju da finski učenici nemaju domaću zadaću. Drugi misle da su finski učitelji izmislili superiorne metode poučavanja koje vode do izvanrednih rezultata učenja.

Zatim su tu i oni koji vjeruju da je finsko monokulturalno društvo popločilo put edukacijskoj izvanrednosti. Želite li razumjeti finsku edukaciju, odbacivanje tih i drugih mitova su prva stvar koju morate napraviti.

LEKCIJE ZA UČENJE U IRSKOJ

Može li Irska nešto naučiti iz finskog edukacijskog iskustva? Naravno, kaže Pasi Sahlberg, koji također smatra da je pokušaj imitiranja Finske karta do neuspjeha.

Finska i Irska imaju sličnosti u edukacijskim sustavima: atraktivna nastavnička profesija, sustav malih škola i edukacija kao uvjet prosperiteta i preživljavanja nacije.

Lekcija 1:

Irska treba izgraditi edukacijske politike na tim karakteristikama. Imitiranje susjeda ili transportiranje edukacijskih modela drugih zemalja pokazalo se lošom idejom. Učite od drugih, ali pronađite vlastiti put.

Lekcija 2:

Pomaganje školama i učiteljima da surađuju, eksperimentiraju novim idejama i uče jedni od drugih. To su vjerojatno bolje strategije od daljnje standardizacije poučavanja i veće kontrole nad školama.

Lekcija 3:

Djeca trebaju više vremena za igru u školama i izvan škola, pogotovo sad kad toliko njihovog vremena otpada na sjedenje i buljenje u ekrane.

Jedan sat fizičke aktivnosti i igre svaki dan za svu školsku djecu bio bi korak prema sretnijoj i zdravijoj djeci.

FINSKE ČINJENICE:

Finska je među najboljim zemljama prema OECD-ovim, odnosno PISA-inim istraživanjima od 2000. godine.

  • Svi šestogodišnjaci pohađaju predškolu, 75 posto djece od 3 do 5 godina su u vrtićima.
  • Osnovna edukacija odnosi se na djecu u dobi od 7 do 16 godina, a pružaju je javno financirane osnovne škole.
  • Nema privatnih škola, nema školskih odora, postoji vrlo malo vjerskih škola.
  • Ne prati se uspjeh učenika tijekom osnovne edukacije.
  • Srednjoškolska edukacija ima dva oblika: akademski i strukovni.
  • Otprilike 95 posto osnovnoškolske djece upisuje srednju školu po vlastitom izboru.
  • Prije mature učenici ne polažu nikakve vanjske standardizirane testove pri kraju srednje škole.
  • Finska troši 5,7 posto BDP-a na institucije osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.
  • Plaće učitelja odgovaraju nacionalnom prosjeku i nadilaze prosječnu međunarodnu učiteljsku plaću.

……………..

NAPOMENA: 

  • Pasi Sahlberg je finski edukacijski stručnjak i akademik te gostujući profesor na Graduate School of Education pri Sveučilištu Harvard.
  • Izvor: irishexaminer.com