[Piše: Željka GOJIĆ ] Dva dana prije prijateljica Chiaki joj je dala pozivnicu i danas kada smo dolazili i kada je ugledala sve svoje prijatelje i njihove roditelje još nije shvatila da je sve to njoj u čast…

Da se netko toliko potrudi prirediti nešto nezaboravno, moraš biti prihvaćen i voljen. Promatrajući sreću svojih unuka, i školu, dvorište, sjetila sam se informacija…

Janina učiteljica sjedne na bicikl i obilazi učenika po učenika…

Morate znati da škola i njeni učenici nisu na selu, nego u samom centru japanske Hirošime, koja je veća od Zagreba. Dođe na vrata, ne ulazi u stan i roditelji ju ničim ne smiju nuditi…

Ispriča sve u 5-6 minuta…

Koliko je njena učenica aktivna, je li prihvaćena od ostale djece, i jesu li je zavoljeli… Za što se zanima, trudi li se i je li sretna i vesela kad dođe u školu… Hvala, doviđenja…

Nakloni se nekoliko puta roditeljima i oni njoj i to je to!

O testovima, ocjenama NI RIJEČI !

To nije problem roditelja… Na kraju godine pošalju testove koje su radili tokom godine… Kada sam pitala mamu joj Ljupku s koliko je Jana prošla 1. razred, rekla je da ne zna…

“Pa kak’ ne znaš?!”

“Pa imala je 100 bodova, više nije mogla… Ali, to se ne spominje, ne ističe…”

Učitelji su zaduženi djecu naučiti množenju, zbrajanju, zemljopisu, povijesti…, a roditelji na vratima u pet minuta saznaju jesu li oni uspjeli u onome za što je svaki roditelj zadužen…

Pitala sam jednu večer Janu da mi ispriča što su oni učili o Sadako… [Sadako Sasaki –Hirošima, 7. siječnja 1943. – 25. listopada 1955., japanska djevojčica iz Hirošime koja je postala simbol stradanja Japana od atomske bombe.]

Dok sam ja slušala svog učitelja kako priča tu tužnu priču, 70-ih u školi na zagrebačkoj Knežiji, ni slutila nisam koliko će moja unuka znati o Sadako, u Hirošimi…

Sve važne detalje je rekla, pričala i pričala, a ono što me je još dugo ostavilo budnom bila je njena zadnja rečenica:

“Ma, Njanja, Sadako ti je bila jedna sretna i vesela djevojčica, kao i ja”.

Ma draga moja Prva, samo to ti želim uvijek i zauvijek, jer život neće uvijek biti “100 bodova”…  [ Izvor: facebook.com ] 

Jana Sienna sa sestrom Milom Amelie iz Japana se seli natrag u Zagreb, jer se mama, bivša manekenka i uspješna dizajnerica Ljupka Gojić Mikić  i tata Mika, vraćaju kući. [ Fotografije: Instagram ]