Kad sam objasnio da je zaista vrlo jednostavno, rekla je da se učitelji boje tehnologije i da je prirodni instinkt pretpostaviti da je tehnologija komplicirana i da ćemo kad-tad “zaribati stvar”.

To otvara pitanje jesu li učitelji tehnofobični. Naravno, nemoguće je generalizirati na osnovi jednog razgovora. Ipak, on je potvrdio osjećaj koji sam imao nakon što smo proveli upitnik vezan uz naše digitalne izvore s naglaskom na najosnovnije procese kao što su registracija i prijava.

Nakon što sam bolje razmislio, zaključio sam da nije riječ toliko o strahu koliko o frustraciji. Proteklih godina mnoge škole su u određenom trenutku bile preplavljene tehnologijom.

IZOSTALI SU TRENING I PROFESIONALNI RAZVOJ UČITELJA. Učitelji koji su već preopterećeni raznim zahtjevima možda će tehnološke alate vidjeti kao još jednu stvar koju moraju naučiti ili primijeniti u učionici bez bilo kakve pomoći ili planiranja školske administracije.

Tehnologija mora biti povezana sa željenim rezultatima poučavanja i idejom da se unaprijede znanja i vještine učenika. Bez odgovarajućeg treninga i veze s konceptom i željenim ishodom poučavanja želja za učenjem može biti prerano ubijena.

Kod nekih učitelja, doduše, postoji potencijalni faktor straha. Na primjer, studija u SAD-u je pokazala da 42 posto ispitanih učitelja smatra kako učenici znaju o tehnologiji i njenoj prImjeni više nego oni. Zbog nedostatka relevantne profesionalne obuke i ograničenog pristupa tehnologiji u nekim područjima učiteljima je ponekad teško napraviti taj skok u integraciji tehnologije u učionicu.

Iskusniji učitelju su možda već viđali ovo: scenarij u kojem administracija odluči potrošiti sredstva na tehnologiju bez plana o njenoj primjeni.

Nedavno se dogodilo u Los Angelesu da je okrug potrošio 1,3 milijarde dolara za iPad za svakog učenika u svakoj školi bez strategije o tome kako, kada i u koje svrhe će se uređaj koristiti.

FBI trenutačno istražuje tu nabavu. Stoga je potpuno razumljivo da učitelji ponekad dočekaju takve inicijative kolutajući očima jer su ih, tijekom karijere, gledali kako dolaze i odlaze. I prirodno, takvi događaji utječu na njihovu percepciju budućih inicijativa.

Ipak, primjena tehnologije i dalje napreduje. Neki učitelji ili grupe učitelja preuzimaju na sebe nove inicijative. Rade uz pomoć roditelja ili pomažu drugim nastavnicima. Praktičan pristup, drugim riječima. I, da budem iskren, to je i najvjerodostojniji i najučinkovitiji pristup. Imate i učitelje koji su oduševljeni i zainteresirani za tehnologiju koja vodi zacrtanim rezultatima učenja.

Djeca, bez obzira na sve, i dalje sa sobom nose uređaje. Bez koherentne politike to znači kaos. Iznimka su disciplinirani školski okruzi s jasnom politikom koja je uvedena na najjednostavniji mogući način i učitelji koji su samostalno našli put. Nažalost, osjećam da su oni još u manjini.

Da, postoji faktor straha, ali uglavnom je riječ o zaostajanju u primjeni tehnologije zbog lošeg planiranja, nedostatka profesionalnog razvoja te o načinu na koji se strategije prosljeđuju nastavnicima i nedostatku prava učitelja da odlučuje kako će se i u koje svrhe tehnologija koristiti.

………………

NAPOMENA: 

• Teach MAGAZINE – najveća kanadska nacionalna publikacija osnovana 1993. godine
• Izvor: teachmag.com