Jedan od profesora njezinog sina preporučio je online udžbenik: manji, uvijek dostupan i puno jeftiniji.

Ali, Joanne je bila uvjerena da će njezin sin „bolje učiti“ iz tradicionalnog tiskanog udžbenika, bez online distrakcija i sa stranicama koje može označiti, pregledavati bilo kojim redom te zapisivati bilješke na njihove margine. Sin se složio s majčinim mišljenjem.

Mnogi od nas cijene taktilne kvalitete tiska, ali neke od tih preferencija su jednostavno emocionalne ili nostalgične prirode. Ima li čitanje ili zapisivanje na papiru ikakvih mjerljivih prednosti u procesu učenja? S obzirom na visoku cijenu udžbenika s tvrdim uvezima, je li pametnije uštedjeti novac i odabrati digitalne?

Možda mislite da bismo do sada, nakon što digitalna revolucija traje već nekoliko desetljeća, trebali imati jasan odgovor na to pitanje.

No, nije tako. Edukacijska psihologinja Patricia ALEXANDER sa Sveučilišta u Marylanduobjavila je detaljan izvještaj o recentnim istraživanjima te teme.

Ona je bila „šokirana“ kad je otkrila da postoji 878 potencijalno relevantnih studija objavljenih između 1992. i 2017., a samo 36 ih je izravno usporedilo čitanje u digitalnom i tiskanom obliku te izmjerilo učenje na pouzdan način.

Mnoge druge studije su se fokusirale na neke aspekte e-čitanja, poput kretanja oka ili efikasnosti određenih vrsta ekrana.

OSIM ŠTO JE ISTAKNUO OČITU POTREBU ZA DODATNIM ISTRAŽIVANJEM, NJEZIN IZVJEŠTAJ POTVRDIO JE BAREM JEDNO PRAKTIČNO OTKRIĆE: ako čitate nešto što ima veći opseg – više od 500 riječi ili više od jedne stranice knjige ili ekrana – vaše razumijevanje će vjerojatno biti manje ako koristite digitalni uređaj.

TO OTKRIĆE JE PODRŽANO BROJNIM STUDIJAMA PROVEDENIMA NAD STUDENTIMA TE OSNOVNOŠKOLSKIM I SREDNJOŠKOLSKIM UČENICIMA.

Istraživanja sugeriraju da to možemo barem djelomično objasniti većim fizičkim i mentalnim zahtjevima čitanja na ekranu.

Također, možda postoje razlike u koncentraciji koju unosimo u digitalni okoliš, u kojem smo naviknuti na razna pregledavanja okolnog sadržaja i na multitasking.

Neki su istraživači primijetili da čitanje tiskane verzije knjige ostavlja prostorne impresije koje ostaju u vašem umu (npr. sjećanje na mjesto u kojem se određeni pasus ili dijagram pojavljuju u knjizi).

PATRICIA ALEXANDER JE PROVELA VLASTITE STUDIJE DIGITALNOG I TISKANOG FORMATA.

• U eksperimentu provedenom 2016. ona je od 90 studenata zatražila da pročitaju kratke informativne tekstove (oko 450 riječi) na računalu i na papiru.
• Zbog dužine teksta “skrolanje” teksta nije bilo potrebno, ali je još postojala razlika u tome koliko informaciju su studenti upili.
• Studenti su bili podjednako dobri u opisivanju glavne ideje pasusa bez obzira na medij, ali kad je od njih zatraženo da nabroje neke ključne točke teksta i prisjete se detalja, oni koji su čitali tiskanu verziju teksta bili su uspješniji.
• Zanimljivo je to što su sami studenti bili nesvjesni te prednosti. Zapravo, nakon što su odgovorili na pitanja o razumijevanju teksta, 69 posto studenata je reklo kako smatraju da su bili bolji u testu nakon čitanja na računalu.
• Istraživači taj neuspjeh uvida nazivaju lošom „kalibracijom“.

Poanta tog istraživanja nije bila dodijeliti prvo mjesto pobjedniku u natjecanju između digitalnog i tiskanog. Svi mi plivamo u moru elektroničkih informacija i to je činjenica.

„Međutim, pitanje koje nas zanima jest – koji medij više nudi čitatelju? I kojim vrstama čitatelja? Koje dobi? O kojoj vrsti teksta pričamo? Sve te stvari su vrlo važne.“

Osim toga, svi mi možemo imati puno više koristi ako smo svjesni kako učimo iz čitanja.

Na primjer, veliki razlog zbog kojeg su studenti koji su sudjelovali u istraživanju mislili da bolje uče od digitalnih tekstova jest to što su se brže kretali u tom mediju. Istraživanja potvrđuju taj brži tempo.

„Oni pretpostavljaju da, zbog činjenice da su brži, bolje i razumiju“, kaže Patricia Alexander. „Međutim, to je samo iluzija.“

Ako studenti postanu svjesni te iluzije, mogu donijeti bolje odluke.

Baš kao što bi mogli isključiti društvene medije dok uče iz online udžbenika, studenti bi mogli svjesno usporiti tempo pri čitanju zbog dubljeg razumijevanja. S druge strane, kad čitaju iz užitka ili u potrazi za informacijama, mogu brže prolaziti tekstom.

Digitalni tekst olakšava učenicima da kopiraju i zalijepe ključne pasuse u dokument za daljnje učenje, ali postoji vrlo malo istraživanja koja se fokusiraju na pitanje efikasnosti takvog učenja uspoređujući s ručnim zapisivanjem bilježaka.

„Mi proučavamo stvari poput podcrtavanja i označavanja“, kaže Patricia Alexander, „ali te vrste motoričkih odgovora nisu nikad imale najvišu vrijednost u pogledu strategija procesuiranja teksta.“

Strategija učenja koja se smatra „najmoćnijom“ uključuje duboko propitkivanje teksta – postavljanje pitanja samome sebi o tome slažete li se s autorom te zašto da ili ne.

Nizozemski istraživač Joost KIRTZ istaknuo je da su ovo još rani dani za digitalno čitanje, a novi i bolji formati će se nastaviti pojavljivati. Prema njegovom mišljenju, linearni format tradicionalne knjige je najprikladniji za narativni oblik teksta, ali ne nužno i idealan za akademske ili znanstvene tekstove.

„U narativnoj proznoj fikciji autor striktno određuje put čitanja“, kažu Kirtz i njegov suautor Hans DEN BOEF u svojoj knjizi „The Unbound Book“, „ali u digitalnom okruženju mi možemo vrlo lako omogućiti pluralnost putova čitanja u edukativnim i znanstvenim tekstovima.“

Uz hiperveze, video i audio format koji trenutačno pojačavaju mnoge digitalne tekstove, Kirtz bi volio vidjeti inovacije poput višestrukih vrsta hiperveza, možda u duginim bojama, koje denotiraju specifične svrhe. On također zamišlja digitalne knjige koje bi omogućile niz putova kroz knjigu. Nisu sve informacije linearne ili čak slojevite: „Postoji mnogo informacija koje su kružnog oblika. Ne možete ih naslagati jedne na druge. Pitanje je do koje mjere možemo imitirati ljudsko razumijevanje?“

Dok čekamo te buduće digitalne proizvode, studenti ili učenici koji odlučuju o tome koje udžbenike kupiti ove jeseni mogli bi se zapitati što očekuju od određenog teksta.

Kao što Patricia Alexander kaže:

„Ako samo pokušavam naučiti nešto što će biti na testu, a test je površan, tad je digitalni format sasvim u redu.“

AKO SE, NADATE URONITI DUBLJE U GRAĐU I PRIKUPITI TRAJNIJE BISERE MUDROSTI, POSEGNITE ZA TRADICIONALNOM PAPIRNATOM KNJIGOM.

…………………

NAPOMENA:

• Portal Mind Shift istražuje budućnost učenja u svim njegovim dimenzijama – pokriva kulturne i tehnološke trendove, inovativna istraživanja i inovacije u obrazovanju.
• Izvor: mindshift