Savjeti stručnjaka
NOVA STUDIJA KAŽE …
Dječje knjige s ljudskim likovima imaju veći moralni utjecaj od knjiga s životinjskim likovima
objavljeno: 13. rujna 2017.

Zaboravite ideju da su stoljećima djeca učila od zeca i kornjače te lisice i vrane: Ezopove basne bi imale mnogo veći utjecaj da ih je Ezop ispričao iz pozicije ljudskih likova – barem tako tvrdi novo istraživanje provedeno na Institutu za istraživanje Edukacije pri Sveučilištu Toronto.

U ovoj studiji, istraživači su uzeli stotinjak djece u dobi između 4 i 6 godina i pročitali im jednu od tri priča: „Mali rakun uči dijeliti“ autorice Mary PACKARD, u kojoj životinje s ljudskim karakteristikama uče kako dijeliti s drugima i kako se zbog toga možemo dobro osjećati; zatim verziju priče u kojoj su životinjske ilustracije zamijenjene ljudskim likovima; te kontrolnu knjigu o sadnji zrna.

Prije nego im je pročitana priča, djeca su odabrala 10 naljepnica koje će ponijeti kući i rečeno mi je da jedno anonimno dijete neće dobiti naljepnice za ponijeti kući. Djeci je sugerirano da bi svoje naljepnice mogli podijeliti s djetetom koje nije dobilo naljepnice tako da ih stave u omotnicu kada provoditelj eksperimenta ne gleda. Nakon što im je pročitana priča, djeci je dopušteno da odaberu još 10 naljepnica te im je opet rečeno da mogu darovati neke od njih djetetu koje ih nije dobilo.

Studija, obavljena u časopisu Developmental Science, OTKRILA JE da su djeca kojoj je pročitana priča s ljudskim likovima postala velikodušnija.

Akademici, vođeni profesoricom ranog kognitivnog razvoja, Patricijom GANEA, rekli su da postojeće studije koje koriste istu metodu pokazuju da prije dobi od šest godina, „djeca su u rijetkim slučajevima podijelila naljepnice sa svojim prijateljima, te čak i nakon dobi od šest godina ona zadrže većinu svojih naljepnica za sebe,“ stoga ovo „nudi priliku da djeca promijene svoje navike dijeljenja nakon čitanja priče“.

Ali čitanje knjige o dijeljenju „je imalo neposredan efekt na pro-društveno ponašanje djece“, otkrivaju znanstvenici.

„Vrsta likova u priči značajno je utjecala na to hoće li djeca postati više ili manje sklona pro-društvenom ponašanju. Nakon što su čula priču koja sadrži prave ljudske likove, djeca su postala velikodušnija. S druge strane, nakon što su čuli istu priču, ali sa životinjskim likovima ili kontrolnu priču, djeca su postala sebičnija.“

Ganea kaže da „sve više studija pokazuje da mala djeca spremnije primjenjuju ono što su naučila iz priča koje su realističnije … to je prvi put da smo otkrili nešto slično za društvena ponašanja.“

„Ovo otkriće iznenađuje s obzirom na to da mnoge priče za malu djecu sadrže životinje koje nalikuju ljudima,“ kaže Ganea.

Od Ezopa do Medvjedića Winniea, životinje koje pričaju igraju veliku ulogu u dječjoj književnosti. Istraživanje više od 1000 dječjih naslova, provedeno 2002., pokazalo je da „više od polovice knjiga sadrži životinje ili njihova staništa, od čega manje od 2% prikazuje životinje realistično“, dok im većina pridaje ljudske karakteristike.

Ganea smatra da bi bilo korisno za dječje autore da budu svjesni njezina istraživanja.

„Mi pričamo priče djeci iz mnogo razloga, a ako je konačni cilj naučiti ih moralnu lekciju tada jedan od načina na koji možemo tu lekciju učiniti dostupnijom djeci jest da koristimo ljudske likove. Trebali bi razmisliti o raznolikosti likova u priči i o ulogama u kojima su oni prikazani,“ kaže Ganea.

Chris HAUGHTON, autor i ilustrator životinjskih slikovnica, smatra da dok „jednostavne poučne moralne lekcije možda funkcioniraju kratkoročno,“ priče koje imaju dugotrajniji utjecaj su one koje odjekuju mnogo dublje.

„Kao dijete sam čitao ‘Charlotteinu mrežu’ i znam da je ta knjiga ostavila velik utjecaj na mene. Razmišljao sam o njoj dugo vremena nakon što sam pročitao knjigu. Identificirao sam se sa ne-ljudskim likovima. To me, između ostalog, pretvorilo u cjeloživotnog vegetarijanca. Mislim da će doista zanimljivu i kvalitetnu priču, koja ostavlja dublji utisak, dijete reprizirati u svom umu, a to ima stvarni utjecaj na djecu i na tijek njihovih života,“ kaže Haughton.

Autorica dječjih slikovnica Tracey CORDEROY rekla je da prema njezinom iskustvu, „u slučajevima u kojima su glavni likovi neke moralne priče životinje za razliku od ljudi, to omogućuje lagano distanciranje malom djetetu te ima više važnih efekata. To donekle ublažuje moralnu poruku, čineći je pogodnijom za dijete. Neki bi rekli da to razvodnjuje poruku i čini je manje učinkovitom. Ali mislim da je inicijalni razlog za korištenje životinja kao likova u pričama činjenica da to drži dijete zainteresiranim za priču.“

Kes GRAY, autorica popularne životinjske serije knjiga „Oi Frog and Friends“, ostala je ravnodušna na ova otkrića.

„Autori i ilustratori ne moraju paničariti zbog ovoga, tako dugo dok životinjski protagonisti u budućim pričama budu i dalje bezrezervno umiljati. Dugačka kosa, velike oči i rumeni nosići bi trebali biti sasvim dovoljni,“ kaže Gray.

………………

NAPOMENA:

  • The Guardian su britanske dnevne novine osnovane 1822. godine, a objavljuje ih Guardian Media Group. Mrežne stranice The Guardiana – guardian.co.uk – spadaju u najposjećenije internetske stranice na engleskom jeziku.
  • Izvor: theguardian.com