Jučer-danas-sutra
VELIKA BRITANIJA: VLADINA NOVA FORMULA FINANCIRANJA OBEĆAVA REDISTRIBUIRANJE NOVCA PRAVEDNO DILJEM ZEMLJE
Volim svoj posao, ali zašto mi se čini kao da sam jedini?
objavljeno: 11. rujna 2017.

Kada ljudima kažem da sam učitelj u osnovnoj školi oni često reagiraju na jedan od dva načina.

Prvi je neka vrsta lažnog divljenja: „Opa! To je stvarno divno!“, a zatim izgledaju zbunjeno kada im objasnim da podučavam sve predmete i da često ostajem na poslu duže od 15.30.

Drugi, i češći odgovor jest neka vrsta žaljenja: „Jadan ti. Svaki učitelj kojeg znam mrzi svoj posao.“

Govorim o ljudima koji znaju mnogo o školama – možda zato jer i sami imaju djecu ili prijatelje koji su učitelji.

Tijekom prve dvije godine svoje karijere, bio sam jedan od onih učitelja koji mrze svoj posao. Pun energije i entuzijazma, pokušao sam diferencirati samo podučavanja i ostatak posla.

Ono što sam mrzio nije bilo podučavanje, već sve ostalo što sam morao napraviti između 9 ujutro i nakon 15 popodne.

Nije mi smetalo planiranje, međutim, ono što mi je bilo najstresnije bilo je ocjenjivanje. Tijekom tipičnog dana, od svakog od 30 učenika koje sam podučavao očekivalo se da proizvede tri komada pisanog rada, a ja sam svaki morao pregledati i zapisati komentare u dvije različite boje.  

Kada sam počeo raditi u toj školi pitao sam se zašto je bilo tako malo učitelja starijih od 40 godina i zašto gotovo nitko od njih nije imao vlastitu djecu.

Ubrzo sam shvatio da su svi koji bi zasnovali obitelj i dobili djecu napuštali školu.  Opterećenje u toj školi jednostavno nije bilo kompatibilno s bilo kakvim drugim odgovornostima.

Međutim nije sve bilo tako loše.

Djeca su bila sjajna i među kolegama sam našao dobre prijatelje. Ali kada smo i imali dovoljno energije za izlazak petkom navečer, obično bi razgovarali samo o tome KADA ćemo otići iz škole, a ne hoćemo li zaista otići.

Mnogi su razmišljali o potpunom odlasku iz profesije.

Zatim sam se preselio u školu zbog koje sam promijenio mišljenje.

Poput svih škola, ni naša nije bez svojih problema. Bojao sam se svojeg prvog sastanka o napretku učenika – u mojoj staroj školi ti sastanci bi dovodili učitelje do suza.

Ali prilikom razgovora i rezultatima i objašnjenja da se  možda  nešto događa kod kuće što sprječava dijete da bude uspješno u školi – shvatio sam da ravnatelj u mojoj sadašnjoj školi razumije situaciju.

Ne samo to, nego vam čestita na napretku kojeg su učenici postigli, čak i kada podaci to ne pokazuju.

Mi nismo „izvanredna“ škola, ali imamo nešto što mnoge škole nemaju.

Posjetitelji naše škole i rezervni učitelji komentiraju kako im se svi čine sretnima. Na kraju prošle školske godine, ni jedan jedini učitelj nije otišao iz škole. 

Većina asistenata otišla je iz razloga da bi se obučavali za učitelje. Dok su gotovo svi moji vršnjaci s fakulteta već otišli iz profesije, još uvijek postoje učitelji u svojim 20-tima, 30-tima, 40-tima, 50-tima i 60-tima u mojoj školi.

Stoga, u čemu je tajna?

Financiranje zasigurno pomaže. Moja škola se nalazi u jednom od najzakinutijih dijelova zemlje pa je stoga dobro financirana.

Mi trebamo ovaj novac da bismo djeci pružili iskustva i potporu koju inače nikada ne bi dobili. Možda se nalazimo u središtu velikog grada, ali imamo i otvoreni prostor, kokoši, umjetnički studio i prostorije za kuhanje. Svako dijete ima besplatan školski obrok, da se nitko ne bi osjećao drugačije. Ako obitelji imaju poteškoća s bilo čime od roditeljstva do domaćinstva, one mogu razgovarati s nekim od naših savjetnika uz šalicu kave.

Međutim, ono što je meni najvažnije jest to što svi dijelimo slične vrijednosti. Mi se ne brinemo previše o tome kako drugima izgleda naša profesionalna web stranica, ili koje boje su cipele koje djeca nose u školu: ono što je mnogo važnije jest da se djeca pojave svakog dana. Na početku svake teme, mi pitamo djecu o čemu bi željeli učiti i kako. Na sastancima školskog osoblja dijelimo smiješne anegdote o tom danu ili čitamo naglas dječje radove koji su nas nasmijali.

Koliko dugo sve ovo može potrajati je druga stvar. Vladina nova formula financiranja obećava redistribuiranje novca pravedno diljem zemlje, ali u stvarnosti 98% škola će biti suočeno s rezovima, a rastuće cijene kuća bi mogle istjerati neke učitelje iz područja.

Za sada, ne mogu vjerovati koliko sam imao sreće. Sada kad izađemo petkom navečer, ne možemo prestati razgovarati o tome koliko je odlična naša škola.

……………….

NAPOMENA:

  • The Guardian su britanske dnevne novine osnovane 1822. godine, a izdaje ih Guardian Media Group. Mrežne stranice The Guardiana – guardian.co.uk – jedne su od najposjećenijih internetskih stranica na engleskom jeziku.
  • Izvor: theguardian.com