Ne pokazuju poštovanje, a razlozi često nemaju veze s učiteljima. Budući da se to događa sve češće, zanima nas koji su uzroci nedostatka respekta i kamo to vodi?

Jedan od najstarijih razloga je u vezi s time kako se učitelja doživljava. Prije jednog stoljeća učitelji su gotovo uvijek bili među najobrazovanijim članovima svoje zajednice. To znači da ih se na neki način gledalo s divljenjem zbog njihova znanja, ali se ponekad na njih gledalo i s prijezirom jer ne rade „pravi posao“.

Danas se učiteljima više ne dive zbog njihova znanja, ali ih se još gleda s prijezirom jer ne rade od 9 do 17 i imaju „sve te praznike“.

To nas vodi sljedećem uzroku – roditelji ne razumiju što učitelji rade u učionici. Svi su išli u školu, prema tome svi pretpostavljaju da znaju što se tamo događa, a to ne izgleda teško. Pojavite se pet dana u tjednu na šest sati dnevno, neko vrijeme govorite i dođete kući ranije.

Nema veze vaš trud da doprete do svakog djeteta, nema veze razvijanje nastavnih planova, nema veze posao koji odnesemo kući, nema veze držanje koraka s razvojem pedagogije i psihologije, nemaju veze rastuća administracija i zahtjevi. Naravno, kad bi roditelji samo pokušali poučavati, njihova perspektiva bi se promijenila – ali šanse za to su prilično mršave.

Politika također može biti razlog što se prema učiteljima ne pokazuje dovoljno poštovanja. Prije „bum generacije“ (rođeni 1947. – 1967.), obrazovanje je bilo ustajala voda. Političari višeg ranga nisu puno marili niti su imali razloga brinuti se o obrazovanju. Odjednom, sve što je postalo važno bum generaciji postaje važno političarima, koji žele biti izabrani i stoga političari, posebno na provincijskoj razini, prave od obrazovanja goruće pitanje. Ni to ne prolazi bez posljedica. To vodi k tome da kurikulum, pa čak i dnevne lekcije, diktiraju birokrati, a kao rezultat imamo kurikulum koji zanemaruje potrebe djece umjesto da ih stavlja na prvo mjesto. Mnogi od tih birokrata imaju višak teorije i manjak prakse.

Što je još gore, kad nešto pođe po zlu u obrazovnom sustavu, potrebno je naći žrtveno janje kako bi se izbjegla odgovornost izabranih službenika koji su previše ambiciozno grabili političke bodove. Nažalost, nastavnici su u tom slučaju zgodna meta. Nije važno što učitelji ispunjavaju sve zahtjeve, najlakši politički potez je prikazati ih kao lijene i okriviti za sve bolesti obrazovnog sustava.

Kao posljedica, stav roditelja se promijenio. Ako si upao u nevolju, kad sam ja išao u školu, ne samo da bi bio discipliniran u školi od učitelja ili još gore nastavnika, nego bi te i kod kuće dočekala nevolja. To danas nije uvijek slučaj. Mnogi roditelji polaze od pretpostavke da njihovo malo zlato mora biti u pravu, pa učitelj mora da je u krivu, stoga treba krenuti u napad na učitelja koji je imao dovoljno drskosti dati lošu ocjenu ili disciplinirati malu Suzy.

Danas se disciplina smatra ostavštinom mračnih vremena. Što se tiče discipline, učitelji su gotovo nemoćni. Još gore, učitelji se često boje posljedica, čak i zbog blagog prijekora. Budući da posljedice mogu biti od verbalnog sukoba s gnjevnim roditeljem, fizičkog napada – bilo roditelja, bilo djeteta – do prijetnje optužbama za nasilje nad djecom, ulozi su visoki, a isplativost minimalna. Kao rezultat imamo nedostatak motivacije učitelja za disciplinom, što se onda učiteljima računa kao slabost, neodlučnost i izbjegavanje obavljanja svog posla.

Kako će se to razvijati u budućnosti? Ne dobro, bojim se. Kao prvo, budući da danas žene rađaju sve kasnije, vjerojatno će biti sve manje i manje djece koja će biti sve dragocjenija i razvijat će sindrom malog cara.

Sljedeće, kako bude rasla konkurencija za posao i ekonomsko preživljavanje, na obrazovanje će se sve više gledati kao uvjet, a ne postignuće. Vrijednost obrazovanja padat će u očima javnosti, posebno vrijednost obrazovne razine ispod fakultetske diplome. Ne očekujem da će ljudi u sve kompetitivnijem ambijentu postati strpljiviji i provoditi više vremena razumijevajući probleme u školi.

Sve to zvuči vrlo turobno – i jest. Ali, ponudit ću dvije misli kao protuargument. Prvi je da škole i učitelji moraju postati proaktivni u definiranju odgovornosti svih strana, uključujući (i posebno) roditelje.

Drugi protuargument je star kao i samo poučavanje. Posao koji obavljaju učitelji vrlo je važan za uspjeh nekog društva, razumjeli to roditelji ili ne.

………………

NAPOMENA: 

• Teach MAGAZINE – najveća kanadska nacionalna publikacija osnovana 1993.
• Izvor: teachmag.com