[ Intervjuirala Marilyn ACHIRON, Uprava za obrazovanje i vještine, OECD ] D’Ancona piše da svoju knjigu vidi kao istraživanje „opadajuće vrijednosti istine u današnjem društvu” i pita se: „Što se događa kada se laži ne samo proliferiraju, nego se čini i da je to sve manje važno – ili nije uopće?“ Porazgovarala sam s D’Anconom u lipnju, kad je govorio na OECD-ovom forumu u Parizu.

Marilyn ACHIRON: Kako možemo pomoći educirati mlade ljude da budu sposobni razlikovati istinu od fikcije kad koriste internet?

Matthew D’ANCONA: To je kao da vam je netko dao auto, a vi još ne znate voziti, zar ne? Djeca imaju pristup digitalnim uređajima od vrlo rane dobi. Možete biti sigurni da će u razredu koji se sastoji od sedmogodišnjaka ili osmogodišnjaka dobar dio njih već imati pristup internetu, a možda i u još mlađoj dobi. Mislim da bi digitalnu pismenost trebalo poučavati kao poseban predmet, a ja bih je poučavao od dobi od 5 godina. U ovom trenutku roditelji odlučuju kako će nadzirati svoju djecu kad su online. Ali, mi živimo u tranzicijskom razdoblju, kad mnogo roditelja ne zna što je sve na kocki. Mnogi od njih su se navikli na komunikaciju e-mailom, neki čak imaju i stranicu na Facebooku, ali možda ne razumiju koliko je internet dubok i širok. Stoga, formalna edukacija bi itekako trebala imati ulogu u tome. Jedna od osnovnih zadaća edukacije u bilo kojem sustavu je naučiti djecu kako čitati tekst. Najprije kako ga čitati, a kasnije kako ga razumjeti.

U ovom trenutku škole tretiraju internet kao da je riječ o samo još jednom alatu, načinu pisanja eseja na laptopima ili odlasku na Google. Ali, vrlo malo se radi na pokušaju da se ohrabri djecu da kažu: „Kad odem na ovu web stranicu ili pristupim društvenim medijima, kako mogu biti siguran da je riječ o pouzdanim stranicama?“ Mislim da bismo djeci u vrlo ranoj dobi trebalo usaditi vjerovanje kako je internet vrlo moćan alat i da može biti korišten na najbolje moguće načine, ali može biti i platforma za širenje neistina. Smatram da od djece ne možemo očekivati da to instinktivno znaju, kao što ne možemo očekivati od njih da instinktivno razumiju Prousta ili Shakespearea. To je naučeno, to je vještina. Problem je u tome što, u ovom trenutku, ne postoji mnogo učitelja koji imaju te vještine. Stoga je jedna od stvari koje će vlade morati napraviti – donijeti zakone i posvetiti resurse obučavanju učitelja. Mi pripremamo svoju djecu za budućnost u kojoj će digitalna pismenost vjerojatno biti jedina vrsta pismenosti koja postoji.

Marilyn ACHIRON: Čini se da živimo u kulturi laganja. Ljudi lažu na društvenim medijima, lažu u svojim životopisima…

Matthew D’ANCONA: S vremenom laganje postane lakše. Anonimnost i fizička udaljenost omogućuju ljudima da lažu. Na društvenim medijima je nevjerojatno lako stvoriti potpuno iluzornu sliku o sebi. Ljudi nalaze nekakvu terapeutsku vrijednost u tome. Naravno, to je jako opasno. U svojoj ekstremnoj verziji može biti korišteno za najužasnija manipuliranja djecom.

Marilyn ACHIRON: Je li tome tako zato što roditelji i učitelji ne poučavaju vrijednost istine u većoj mjeri?

Matthew D’ANCONA: Ne mislim da krivnju treba svaliti na učitelje, smatram da je taj zadatak postao pretežak. To nas ponovno vraća pitanju digitalne pismenosti. Užasavajuće je, na primjer, da je nijekanje Holokausta opet postalo toliko prevalentno. Kad pogledate posljednjih 30 godina, sjetite se poznatog suđenja Davidu Irvingu – pobornici nijekanja Holokausta su odvedeni na sud i pobijeđeni. Ali, nijekanje Holokausta je i dalje prisutno, te danas dopire do više ljudi nego ikad prije. David Irving je sad online ikona tim ljudima. To je sasvim druga stvarnost. Kad je riječi o internetu, ništa nije utvrđeno, stalno morate biti oprezni.

Mislim da će se dogoditi, kao i proteklih godina, da ćemo vidjeti gotovo konzumeristički pristup informacijama, i mislim da je to vrlo razumno. Sve više ćemo se okretati cenzuri i potvrdama: „Ova web stranica je pouzdana, možete vjerovati ovome“. Nije teško utemeljiti pouzdane oblike provjeravanja. Mislim da će s vremenom biti esencijalni sve veći i možda čak i javno financirani primjeri toga, tako da ćete u jednom od gornjih kutova web stranice moći vidjeti oznaku koja vam govori „Ova web stranica je provjerena i pouzdana“. Ali, to zahtijeva ljude i vrijeme, a problem je u tome što, dok smo prije 10 ili 20 godina pričali o stotinama medijskih vrsta, danas pričamo o milijunima web stranica. U tome je problem. Ali, moramo negdje početi i mislim da pozitivne strane mogu prevagnuti nad negativnima.

……………..

NAPOMENA:

• Blog OECD Education & Skills Today raspravlja o postojećim i novim problemima u edukaciji koji uključuju uspješnost učenika na međunarodnim testovima (PISA), vještine 21. stoljeća, kretanja u višoj edukaciji, učenje u ranom djetinjstvu i dr.
• Izvor: oecdeducationtoday.blogspot.hr