Zamolila sam učenike da napišu sastav s temom „Kad bih ja bio učitelj…“ Rezultati su me natjerali da se zamislim i neku djecu vidim iz drugoga kuta. Prosudite sami. Evo nekoliko isječaka iz njihovih sastava.

„Kad bih ja bio učitelj, vodio bih lekcije iz povijesti kao priču. Na satu povijesti sjeli bismo u veliki, veliki vremeplov i otpravili se u tu godinu ili stoljeće koje proučavamo. Na satovima čitanja preselili bismo se u situacije o kojima čitamo. Tamo bismo se upoznali s likovima. I za kraj, uveli bismo nešto za promjenu. U hodniku bi stajao veliki trampolin na napuhavanje kako bi djeca mogla zajedno skakati na njemu. Mislim da bi tada svaki dan u školi bio vedar i uspješan.“ (Matvej A. , treći razred)

„Kad bih ja bila učiteljica, bila bih neobična učiteljica. Djeca bi me voljela i poštovala jer bi kod mene prvi sat bio igra i počinjao bi u deset sati, a trajao bi 30 minuta. Budući da je djeci potreban odmor, drugi sat bio bi sat sna! Kad se djeca naspavaju, otišli bismo u kantinu i tamo jeli s apetitom. Ja bih razumjela da je mojoj djeci nakon dobrog doručka nužno ići kući. Ja bih ih otpustila u dvanaest sati i oni bi se razbježali.“ (Alina I., treći razred)

„Ušao sam u razred prvi. Za mnom se stvorilo 35 ljudi! U zboru su rekli: ‘Dobar dan, učitelju!’ Zastao sam užasnut. Postao sam učitelj i, što je još gore, ravnatelj vlastite škole. Najvažnije mi je da na satovima nije dosadno! Tada će djeca lakše razumjeti i usvajati gradivo. Nastava je kod nas terenska. Temu „Planet“ prolazimo u zvjezdarnici, različite fizičke pojave u interaktivnome znanstvenom muzeju „LabirintUm“, a umjetnost u muzeju „Ermitaž“. Matematiku možemo prolaziti u dvorištu u kojem izrađujemo geometrijske figure, iz kocaka gradimo piramide. Odlazimo u dućane i restorane. Sva djeca moraju znati računati brzo i pravilno. U dućanima oni obavljaju kupnju. Mi imamo dogovor s trgovinama. Prodavač ne obavlja računicu, to djeca rade sama. Idemo i u kazalište. Tamo učimo čitati. Često idemo i po knjižnicama. Vlastitim radom popravljamo i čistimo školu. Kod nas je uvijek sve čisto. Nitko ništa ne krade. Uostalom, sve je rađeno našim rukama. Škola ima staklenike i zoološki kutak, bazen, stijenu za penjanje, grad užadi. Učenje je kao posao. Ako dobijete dva ili tri, otpušteni ste iz moje škole.“ (Uljan P., treći razred)

„Biti učitelj vrlo je teško. Učitelj je dužan biti prijatelj i pomoćnik. Ja bih bila dobar prijatelj, ali ne bih djeci nametala svoje društvo.“ (Vika P., treći razred)

„Na satovima može biti dosadno samo neradnicima, a meni nikad nije dosadno jer su naši satovi vrlo zanimljivi.“ (Lejla A., treći razred)

Kako nas vide djeca? Za njih smo svemogući čarobnjaci koji mogu učiniti sve, ali iz nekog razloga to ne čine. Dragi kolege, obraćam se vama. Dajte da što duže očuvamo vjeru naše djece u čuda jer, kao što vidite, oni to jako žele.

…………….

NAPOMENA

• NSportal – stranica namjenjena zaposlenima u obrazovanju
• Izvor: nsportal.ru