Školstvo u medijima
IZ DRUGIH MEDIJA > PREDŠKOLCE SE SADA PRIPREMA ZA IDUĆU JESEN
Priprema djece za školu
objavljeno: 22. rujna 2017.

… tekuće kalendarske godine napune šest godina. Dakle, za školu je spremno svako dijete u dobi između 6 i 7 godina koje je tjelesno i motorički, spoznajno, govorno, emocionalno i socijalno zrelo. Pritom treba napomenuti kako se, na zahtjev roditelja, u prvi razred osnovne škole mogu upisati i mlađa djeca. Slično tomu, neka druga djeca mogu dobiti odgodu škole privremeno ili za najviše jednu školsku godinu, no za to moraju postojati opravdani razlozi, također utvrđeni Pravilnikom. Razlog prijevremenog upisa ili dobivanja odgode jest nedovoljno pouzdan kriterij kronološke dobi s obzirom na to da se sva djeca razvijaju različitim tempom, tj. djeca iste kronološke dobi mogu se nalaziti na različitim stupnjevima razvoja.

PRITOM JE VRLO VAŽNA ULOGA PREDŠKOLSKOG PSIHOLOGA U DJEČJIM VRTIĆIMA jer se upravo oni smatraju najkompetentnijima za procjenu psiholoških aspekata koji definiraju spremnost djeteta za polazak u školu (osobito socio-emocionalnog i spoznajnog razvoja, ali i vizuomotoričkih sposobnosti i nekih aspekata govornog razvoja).

U IDEALNOM SLUČAJU POŽELJNO BI BILO PROVESTI PSIHOLOGIJSKO TESTIRANJE za svu djecu koja su školski obveznici. No zbog velikog broja djece u dječjim vrtićima i opsega posla predškolskog psihologa najčešće se testiraju ona djeca za koju roditelji (u suradnji s odgojiteljima) smatraju kako nisu spremna za školu ili, što je rjeđe, ako roditelji inzistiraju na prijevremenom upisu. Za tu svrhu najčešće se primjenjuje Test spremnosti za školu.

TEST SPREMNOSTI ZA ŠKOLU ISPITUJE SPOSOBNOSTI I ZNANJA KOJA SU TEMELJ ZA USPJEŠNO UČENJE na početku školovanja. Točnije, ispituje sposobnosti vidne diskriminacije, grafomotoričku sposobnost precrtavanja likova, poznavanja tzv. svakodnevnih činjenica i pojmova, sposobnosti okulomotoričke koordinacije i fine motorike te prebrojavanja i problemskih zadataka različite složenosti.

Osim toga, katkad se primjenjuju i neki drugi testovi, npr. Lorette BENDER – razvojna skala ocjenjivanja (LB-R) – za procjenu vizuomotoričkih sposobnosti, Ravenove progresivne matrice u boji (CPM) – za neverbalnu inteligenciju te Goodenough test crteža čovjeka.

Moguće je također primijeniti metodu „čekiranja“ na popisu razvojnih značajki za djecu predškolske dobi. Nadalje, psiholog provodi i individualni razgovor s djetetom u kojem nastoji doznati koliko je dijete upoznato s nekim općim informacijama o sebi (imenima i zanimanjima roditelja, adresom stanovanja i sl.), kakva mu je orijentacija u prostoru i vremenu, sposobnost klasifikacije i razvrstavanja predmeta, sposobnost opažanja i promatranja, govorne sposobnosti i bogatstvo rječnika, slova, brojke te koliko je uopće upoznato s onim što ga očekuje u školi i veseli li se školi.

NA TEMELJU SVIH NAVEDENIH PODATAKA PSIHOLOG PIŠE NALAZ I MIŠLJENJE o djetetovoj spremnosti za školi. Ako, u najboljem interesu djeteta, postoje razlozi za odgodu, psiholog je dužan o tome obavijestiti odgojitelje, roditelje te stručnu komisiju osnovne škole u koju bi dijete trebalo krenuti. No rezultati iz prakse pokazuju kako školske komisije obično odlučuju odgoditi upis nešto manjem broju djece nego što je predložio predškolski psiholog.

Razlog tomu uglavnom su pritisci roditelja koji, usprkos prijedlozima predškolskih psihologa, smatraju kako je njihovo dijete zrelo za školu. Osim toga, na pritisak utječu i osnovne škola koje nastoje upisati što veći broj djece (što je osobito često u manjim sredinama, gdje se posljednjih nekoliko desetljeća znatno smanjuje broj djece u prvim razredima osnovne škole).

ŠTO SE TIČE PRIPREME DJECE ZA POLAZAK U OSNOVNU ŠKOLU, ČESTE SU DVIJE ZABLUDE.

Prva je da se djeca za školu pripremaju tek posljednju godinu pred sam polazak u školu, a druga da je za polazak u osnovnu školu najvažnije da dijete nauči čitati i pisati.

Naime, intenzivnija priprema za školu doista počinje posljednju godinu boravka u dječjem vrtiću ili „maloj školi“ – predškoli – no djeca se na određeni način za školu pripremaju od rođenja. Razlog tomu je što je za polazak djeteta u osnovnu školu mnogo važnije poticati njegov socio-emocionalni razvoj, točnije, razvijati pozitivnu sliku djeteta o sebi, samostalnost, disciplinu, upornost, spremnost na suradnju i sl., što se uči i stječe dulji niz godina.

Ako roditelji nisu upoznati s tim, ili ne znaju kako što kvalitetnije pripremiti dijete za školu, uvijek bi trebali imati mogućnost obratiti se predškolskom psihologu, čija je zadaća odgojiteljima i roditeljima dati smjernice za što funkcionalniju pripremu djeteta za školu.

Iako većina roditelja, kao što je već spomenuto, podrazumijeva kako bi priprema za školu trebala obuhvaćati učenje čitanja, pisanja, računanja i sl., te često sami forsiraju djecu na to, za djecu to nije nužno. Naime, navedene vještine djeci su najmanji problem, koji vrlo brzo svladaju polaskom u školu, a ako im i ide teže, u dobi od šest ili sedam godina djeca počinju shvaćati da nedostatak prirodnih sposobnosti mogu nadoknaditi ulaganjem napora. Također, ako dijete ima dobro razvijene predčitalačke vještine (npr. glasovna analiza i sinteza na slova i na slogove, imenovanje riječi na zadani glas, prepoznavanje simbola slova i brojaka i dr.) i grafomotoričke vještine (npr. pravilno držanje olovke, povlačenje jasne crte i povlačenje crte od točke A do točke B, pravilno precrtavanje geometrijskih likova i dr.), bez velikog će napora usvojiti i vještine pisanja i čitanja.

Kada je riječ o usvajanju vještina računanja, poželjno je da dijete nauči mehanički brojati barem do 20, dodavati i oduzimati za jedan broj do 10 te da razumije pojmove klasifikacije prema boji, obliku i sl. te usporedbe po dužini i širini.

Sve to predškolci u dječjem vrtiću cijele školske godine vježbaju u radnim listovima, crtančicama, slovaricama, ali isto je tako važno, čak i važnije, zajedničko učenje djeteta u igri s roditeljima.

ŠTO SE TIČE RAZVOJA SAMOPOŠTOVANJA, važno je imati na umu kako ono polako opada posljednju godinu polaska u vrtić te osobito polaskom u osnovnu školu. Razlog tomu jest sve češće procjenjivanje u školi i činjenica što se u školskoj dobi samopoštovanje počinje odnositi na više zasebnih osobina. Budući da na njega utječu postupci roditelja i odgojitelja, pozitivnu sliku o sebi i visoko samopoštovanje imat će ona djeca čiji roditelji/odgojitelji pokazuju realistična očekivanja (ni previsoka ni preniska), koji prihvaćaju dijete onakvo kakvo jest te mu daju osjećaj da je vrijedno i sposobno. S druge strane, kritiziranje i omalovažavanje te pretjerano kontroliranje i naređivanje dovest će do niskog samopoštovanja, a dijete niskog samopoštovanje imat će i nisko samopouzdanje, odnosno bojat će se i započeti neku aktivnost jer neće vjerovati u sebe.

Nadalje, PRIJE POLASKA U ŠKOLU DIJETE JE KORISNO OSAMOSTALITI U BRIZI ZA SEBE (odijevanje i obuvanje, kulturno-higijenske navike pri jelu, odlazak na zahod, pranje i brisanje ruku, kulturne navike pristojnog vladanja, kao što su npr. pozdravljanje i primjerena upotreba tzv. četiriju čarobnih riječi – molim, hvala, izvoli, oprosti) te ga naučiti važne stvari poput imena i prezimena članova obitelji, adresu i broj telefona, put od kuće do škole, pravila u prometu, gledanje na sat.

POŽELJNO JE IGRATI SE S DJETETOM, osobito društvene igre koje potiču pozornost i pamćenje, usvajanje pravila i podnošenje neuspjeha (npr. Čovječe, ne ljuti se, Memory, Pogodi tko, puzzle,…), čitati mu priče, pjesmice, brojalice, zagonetke, rješavati zadatke poput labirinta ili traženja razlika između slika, zajednički obavljati kućanske poslove, razgovarati s djetetom i poticati njegovu znatiželju, poduprijeti ga kada naiđe na problem, stvarati okružje u kojem će imati mnogo pisanoga i likovnog materijala (knjige, časopise, bojice, plastelin, kolaž i dr.).

Općenito, za razvoj djeteta, pa tako i za prilagodbu djeteta na školu, važno je stvarati motivirajuće okruženje u kojem se potiče stjecanje novih iskustava, aktivnost, radoznalost, igra i stvaranje. Tako će dijete steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi.

U KONAČNICI, OSOBINE KOJE SU POŽELJNE U DJETETA KADA KREĆE U ŠKOLU JESU:

  • dobra slika o sebi
  • zna se brinuti o sebi
  • zna i želi pomagati drugima
  • zna se dogovoriti i pridržavati pravila
  • uspješno rješava sukobe
  • znatiželjno je i voli učiti
  • zna se ponositi uspjehom i podnijeti neuspjeh
  • može dovršiti ono što je počelo.

Tako će razdoblje prilagodbe polaskom u osnovnu školu za dijete biti lakše jer dijete dolazi u novo, formalno okružje koje od njega zahtijeva mnogo novih i različitih stvari u usporedbi s dotadašnjim okružjem (nova pravila ponašanja, sjedenje na jednome mjestu dulje vrijeme, praćenje aktivnosti do kraja, svakodnevno procjenjivanje sposobnosti učenja i izvršavanja zadataka).

I za kraj, neke od priprema koje je poželjno obaviti pred polazak djeteta u školu, trebale bi uključivati ugodne zajedničke aktivnosti djeteta i roditelja. Neke od njih su kupnja školske torbe i školskog pribora, zajedničko uređivanje radnog prostora koji će biti samo djetetov (dakle nije nužna cijela dječja soba ako ne postoje mogućnosti za to, nego je dovoljan i radni stol namijenjen samo djetetu) te razgovor s djetetom o promjenama u njegovu životu koje će se dogoditi kada krene u školu kao što je npr. ostajanje nasamo kod kuće.

Budući da je svaka životna promjena stresna – bilo pozitivna bilo negativna – jer zahtijeva novi način funkcioniranja, važno je poticati pozitivne stavove djeteta prema školi i učenju, odnosno općenito veseliti se s djetetom i biti uz njega u trenucima polaska u prvi razred.

Kada je riječ o poticanju pozitivnih stavova prema školi, osobito je važno izbjegavati rečenice poput: „Kada kreneš u školu, nećeš više imati toliko vremena za igru“ ili „Vidjet ćeš ti kako ćeš u školi morati slušati učitelja/učiteljicu“, što se često čuje u svakodnevnom životu. Takvim i sličnim rečenicama djeci se šalje poruka da je škola neko strašno mjesto pa ona vrlo lako mogu razviti negativne stavove ili čak strah od škole. Isto tako, dijete bi trebalo upozoriti kako će u školi češće nego do sada biti izloženo ocjenjivanju i/ili uspoređivanju s drugom djecom te objasniti kako njegov uspjeh u školi neće utjecati na ljubav roditelja prema njemu. Ako se uzme u obzir veći dio svega navedenoga, trebali biste imati sretnog prvašića. [ IZ DRUGIH MEDIJA | istrazime.com ]