Ovog puta Aleksandr je posjetio estonski otok Saaremaa i kreativni šatorski dječji kamp „Kamčatka“, koji je osmislio novinar Filip BAHTIN. Mel objavljuje odlomak iz poglavlja.

„Sutra ću Vam poslati upute kako preživjeti prvi dan u kampu. Tamo je 98 točaka“, to je prva stvar koju sam pročitao prije puta u „Kamčatku“.

Prvih nekoliko točaka glasi: „S djecom gotovo nikad nitko ne razgovara“, „Ako želite kazniti dijete, činite to jedan na jedan. Ako ga želite pohvaliti, činite to javno“, „Držite se obećanja. Obećali ste se vratiti za deset minuta – vratite se.“

Nakon četiri sata boravka u kampu, već na rubu estonskog otoka Saaremaa, otkrio sam da još čitam podsjetnik za savjetnike. I mogu se složiti sa svakom riječi.

„Da biste stvorili plesnu zvijezdu, morate nositi kaos u sebi“, Nietzscheov me citat prvi put susreće na teritoriju kampa. Život „Kamčatke“ razdijeljen je na dvije strane ceste. S jedne strane polje šatora i drvenih koliba, s druge strane prostrani šator uz more gdje se navečer okupljaju svi i procjenjuju rezultate dana.

Metafora se nameće sama od sebe: „Kamčatka“ – živi organizam u kojem organizirano djeluje mnoštvo stanica. Točno u devet mozak šalje signal za buđenje i izradbu dnevnog plana. Osnivač kampa Filip Bahtin najavljuje zadatak koji neizbježno dovodi većinu sudionika u stanje stresa. Snimiti šest filmova i postaviti mjuzikl, a moraju biti gotovi do večeri. U podne, nakon što prođe kroz stupanj sumnje, poricanja i prihvaćanja, organizam pada u kratak dnevni san. Savjetnici lutaju oko kampa, razmišljaju o tome kako do večeri doći do onoga što još nije izmišljeno. Tada se organizam sabere i radi na granici svojih mogućnosti kako bi do večeri dao više nego što se traži.

Uskoro ćete shvatiti da je „Kamčatka“ kamp u kojem djeca trebaju postati odrasle osobe na jedno ljeto. „Roditeljima kažem ravno u oči, želim da voditeljima bude interesantno jer kamp je za njih“, kaže mi Filip, „a djeca to osjete i zaraze se tim interesom. Isto tako, nema nikakvog kontakta s djetetom, ali ima kontakta s čovjekom.“

U osam godina nitko od vođa, ponajprije Bahtin, uopće ne sliči na učitelja. „Ja se uopće ne smatram učiteljem“, potvrđuje Filip, „ s gledišta općeprihvaćenih standarda te profesije, ja sam sumnjiva osoba. Ako nešto i umijem poput pedagoga, to proizlazi iz općeljudskih osobina. Ako ste nikakva osoba, to se očituje u vašem razgovoru s djecom. Na primjer, kada ih ponižavate, a potom pokušavate grubošću ispraviti svoju nelagodu. Često sam bio u situaciji da su mi predstavili ‘profesionalnog pedagoga’. Promatrajući tu osobu, shvatio sam da ne bih želio da ta osoba ima veze s mojom djecom. Ne mogu ocijeniti kako predaje, ali vidim da ne umije razgovarati ili se nositi sa složenijim emocijama.“

Otok na kojem nema odraslih

Preživjeti prvi dan nije bilo tako teško. Gotovo kao na početku romana Agathe CHRISTIE, najprije se svi okupljaju na otoku, a većina se susreće prvi put. Kako kaže Filip, tu nije potreban nikakav uspjeh. Doći pak na nepoznato mjesto s nepoznatim ljudima i baviti se nepoznatim stvarima, to je već uspjeh.“

„Danas je emocionalno težak dan. Postavili smo audiospektakl“, kaže Diana, prvi savjetnik kojeg sam upoznao. „Većina djece ne glumi osobito dobro, a i među voditeljima je malo dobrih glumaca.“ Diana je prvi put došla u kamp s trinaest godina. Pet puta dolazila je kao sudionik, a sada već treći put rukovodi odredima. „Kad postanete voditelj, shvatite mnoge stvari“, kaže Diana. „Kada si dijete, tebi se katkad čini da odrasli na tebe ne obraćaju pozornost. No upravo suprotno, čak je i dobro da djeca ne znaju koliko ih podrobno promatrate.“

Svakog dana Bahtin izbacuje ideje, pitanje je samo gdje im je kraj: rep bitka u poeziji srebrnog doba, „dan šutnje“ nakon kojeg slijede osobna otkrića, „kazalište čarapa“, natjecanje u žongliranju bocom, samo su neki primjeri. Razmislite što biste vi radili u takvim uvjetima.

Privikavajući se na noći u vreći za spavanje, razmišljam o osnovnom načelu „Kamčatke“, koji te maksimalno izvlači iz svakodnevnog života.

Ni pijanstvo, ni narkotici, ni putovanja, ništa ne ostavlja takav dojam. Kada se bavite kreativnošću na nekome tako lijepu mjestu i bivate izvučeni iz običnog života, to je samo sreća.

Osnivač „Kamčatke“ ima globalni cilj – stvoriti potpuno novu školu koja će doista preobraziti zastarjeli obrazovni sustav. „Ljudska i ljubazna škola i dalje je samo skup prijedloga“, kaže Filip. Svijet je mnogo složeniji, a škola bi trebala biti mnogo bogatija i zanimljivija. Ono što sada želimo uvesti jest praksa. U sovjetskim je vremenima došlo do velikog programa razmjene obitelji. Svi njegovi sudionici govorili su o tome kao važnom iskustvu u životu. U mojoj glavi idealna je škola kada možete posjetiti 200 zemalja i od 4000 različitih ljudi učiti raditi 8000 različitih stvari. Nakon toga, vratite se kući i kažete, na primjer: želim biti programer. No stvarno to želiš biti jer si već lovio ribu u Norveškoj, radio u bolnici na Kubi i živio na farmi aligatora na Floridi. Kada tako dođete do poziva, bit ćete prirodno motivirani. Ne zato što su vas otac i majka prisilili, nego zato što ste spoznali vlastitu bit.“

………………

NAPOMENA:

• Mel.fm – stranica na ruskom jeziku posvećena obrazovanju i odgoju
• Izvor: mel.fm