… koje smo zatekli u pripremi špageta bolonjez, krem-juhe od cvjetače i waldorf salate na zagrebačkom Ugostiteljsko-turističkom učilištu.
– Kuharstvo je bilo moj prvi izbor, volim kuhati i vidim se jednog dana kao vrhunski kuhar – kratko nam motive zbog kojih će svoj radni vijek provesti u kuhinji prepričava Antonio Đerek, a njegov kolega Leon kratko kaže:
– Volim jesti i volim kuhati.
Barbari Lepej kuharstvo je bilo drugi izbor, međutim u međuvremenu joj se toliko svidjelo da se nakon završene srednje škole želi usavršavati na nekoj kuharskoj akademiji. U skupini od desetak učenika samo su tri djevojke.
– A nekada je to bilo žensko zanimanje. Međutim, sedamdesetih godina počelo se „gurati“ dečke u kuhare, a djevojke u konobare. Danas je to dominantno muško zanimanje – kaže nam njihov nastavnik kuharstva Mato Đurović.
– Kad ih upoznam, nastojim doznati što ih je potaknulo da se odluče za kuharstvo. Nekad su to mama, baka ili djed, nekada kod nas završe silom prilika. U svakom slučaju trećina ih bude jako zainteresirana i odlično rade, trećina je samozatajna, ali dobro svladaju potrebne vještine, dok su ostali tu samo da imaju papir da su završili srednju školu – kaže Đurović.
Dodaje da je to teško i odgovorno zanimanje, a kao i svako drugo zahtijeva praćenje trendova i kontinuirano usavršavanje. Samo tako može se stići do zvjezdanog statusa, koji sobom donosi i vrhunska primanja u najboljim restoranima i hotelima. Kuhari tjedno imaju tri dana teoretske nastave i dva dana praktične i vježbi.
Ravnatelj Ugostiteljsko-turističkog učilišta Mladen Smodlaka drži da naglasak treba biti na praktičnom dijelu obrazovanja i čvršćoj suradnji škole i restorana, no Đurović upozorava da se ne smije događati da poslodavci zloupotrebljavaju učenike.
– Učenicima treba kvalitetan mentor koji će ih podučiti tajnama posla – naglašava.
Od predstojeće reforme obrazovanja ravnatelj Smodlaka očekuje da će donijeti veću osposobljenost učenika za tržište rada.
– Poslodavci se često žale da im djeca dođu nespremna, da o poslu koji trebaju raditi znaju malo – kaže, ali i dodaje da se to na njihove učenike ne odnosi jer oni dnevno pripreme između pedeset i stotinjak obroka koji se poslužuju u školskim restoranima „Stara zagrebačka škola“ i „Frankopan“.