Jedno su ti brojevi, kojih su puna usta i demografima i političarima. Tek kad dođete u škole, i vidite i osjetite tu prazninu u klupama, hladnoću i tišinu u školskim hodnicima, postaje vam jasnije koliki su razmjeri svega i koliko smo blizu nestanku.

Ljudi odlaze, oni koji ostaju, bore se za golu egzistenciju, a kao da nikoga u političkim garniturama nije briga za to.

U Slavonskom Brodu, u školi u središtu grada, u vrijeme međusmjene pred školom je tek nekoliko učenika. Jer njihovi vršnjaci otišli su prema Zapadu, učitelji i ravnatelji ostaju u strahu i neizvjesnosti da uskoro neće imati koga podučavati. Osjeća se apatija, ali ono što je još gore, oni se osjećaju napuštenima i ostavljenima…

„Nemojte me pitati dokle ovo može doći jer će doći do mojih suza. Ta tišina… Čuje se. Jezivo je. Tamo gdje treba biti 400 učenika, da ih je 260. Ovo ide u toliko lošem smjeru da ovdje nitko neće imati posla. Neće biti djece, a ako nema djece, zašto država postoji? Zašto radimo, zašto živimo?“, kaže Jelena KOVRE iz Osnovne škole „Antun Mihanović“ u Slavonskom Brodu.

„Nema djece, jednostavno ih nema. Mladi su ljudi otišli, a nema rođene djece“, kažu školski djelatnici iz Slavonskog Broda. Videopriču iz Slavonskog Broda možete pogledati OVDJE. [ IZ DRUGIH MEDIJA | hrt.hr ]