„Kelly?“

„Ovdje.“

„Jeannette?“

„Ovdje.“

„Aron?“.

„Ovdje.“

Ne želim ovako počinjati sat svakog dana. Dosadno. Zamislite samo da ste učenik i morate slušati trideset puta „ovdje“ u isto vrijeme svakog dana.

Nedavno sam smislio novi način prozivanja i moji učenici i ja otad smo mnogo sretniji. Najprije zamolim za pozornost. Zatim se okrenem svom popisu pitanja i izaberem pitanje dana.

„U koju zemlju biste odmah otputovali kad biste mogli otići bilo kamo? Kelly?“

„Maroko.“

„Jeannette?“

„Brazil.“

„Aron?“

„Mmmmmm, Kanada!“

Učenici živnu. Svi su usredotočeni. Ja bilježim nazočnost dok oni odgovaraju na pitanje. Sljedećeg dana, novo pitanje.

„Koga vidite kao heroja? Nemojte razmišljati predugo. Kelly?“

„Serenu Williams.”

„Jeannette?”

„Baracka Obamu.”

„Aron?”

„Taylor Swift.”

Svaki dan donosi novo pitanje s kratkim odgovorom, a to nikad nije „ovdje.“

„Biste li se radije odrekli sira ili čokolade do kraja života?“

„Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?“

„U kojoj dobi mislite da se čovjek može doista brinuti sam o sebi?“

Provjera nazočnosti postala je veseli trenutak u danu. Ne činimo to uvijek, ali često odvojimo pet minuta kako bismo se bolje upoznali. Katkad je svaki odgovor popraćen erupcijom smijeha. Katkad jednostavno moramo postaviti dodatno pitanje. Katkad je učenik neodlučan pa ga moram preskočiti kako bih nastavio s prozivanjem. Provjera nazočnosti na taj način može potrajati minutu ili dvije dulje, ali to je vrijedno truda.

Trošim nešto više vremena na sastavljanje pitanja, ali i odgovorima na njih.

• Pokušajte, nećete se nikad vratiti staromu dosadnomu „ovdje.“

………………

NAPOMENA

• Bored Teachers – mjesto za učitelje svih razina gdje mogu pronaći humor u frustraciji, iscrpljenosti i kompleksnosti koja dolazi s tom profesijom
• Izvor: boredteachers.com