… jedva prolaze kao prostorije pogodne za učenje. Bez obzira na uvjete, učenje se ipak događa.

Barak ROSENSHINE, obrazovni psiholog i istraživač sa Sveučilišta Illinois (i bivši profesor povijesti SAD-a), sažeo je svoje četrdeset godina dugo iskustvo proučavanja rada nastavnika u ono što je opisao kao „načela podučavanja“. Bolji opis poteza stručnog učitelja nisam mogao naći.

• Započinje lekciju kratkim osvrtom na prethodnu lekciju.
• Prezentira novi materijal u malim koracima s vježbom za učenike nakon svakoga koraka.
• Ograničava količinu informacija koju učenici primaju odjednom.
• Daje jasne i detaljne instrukcije i objašnjenja.
• Postavlja velik broj pitanja i provjerava razumijevanje.
• Osigurava aktivnu vježbu za sve učenike.
• Vodi učenike kroz vježbu.
• Misli naglas i služi kao model kroz korake.
• Pribavlja sustavne povratne informacije i ispravke.
• Troši više vremena za dodatna objašnjenja.
• Navodi mnogo primjera.
• Ponovo predaje materijal ako je potrebno.
• Priprema učenike prije samostalne vježbe ili ispita.

Svi slijedimo osnovna načela podučavanja, zar ne?

Naravno, postoji nekoliko problema s tim naizgled jednostavnim rješenjem. Prvo, vjerojatno ćemo patiti od onoga što profesor Rob COE naziva problemom „majčinstva i pite od jabuka“. Kao i majčinstvo s pitom od jabuka, tako se svi možemo složiti s Rosenshineovim načelima; ipak, previše se lako složimo, pretpostavljajući da činimo sve te stvari, što rezultira da ih se rijetki dosljedno pridržavaju.

Samo što mislimo pod vježbom? Što je jasno i detaljno objašnjenje? Kako bismo postali istinski pouzdani učitelji, trebali bismo kopati ispod površine kontrolnog popisa. Biti dobar samouvjeren učitelj znači da izvrsno poznajete svoj predmet. Ipak, ako ste sjajan matematičar, to vas ne čini velikim učiteljem matematike.

Nastava bez sumnje zahtijeva duboko poznavanje predmeta, ali kvalitetno učenje oslanja se na jedinstvenu alkemiju odnosa učitelj – učenik. Zahvaljujući tomu moramo shvatiti kako učenici najbolje nauče određenu temu. Dobri nastavnici naporno rade na prilagodbi sadržaja, dokazujući da se mogu prilagoditi potrebama učenika, neprestano obavljaju suptilne prosudbe i postavljaju sebi važna pitanja kao što su sljedeća.

• Koja prethodna znanja imaju moji učenici?
• Koje su najbolje analogije koje će mi pomoći objasniti temu?
• Koje su najrasprostranjenije zablude za tu temu?
• Koje će metode najbolje izbrisati te zablude?
• Koja će pitanja dokazati njihovo razumijevanje i izazvati dublje učenje?

Lee SHULMAN lijepo je odgovorio na ignorantske gluposti o učiteljima koje govore o onima koji „mogu“ i onima koji „samo pričaju“ citirajući Aristotela, koji je rekao:

Potrebna je golema količina razumijevanja kako bi se svladalo znanje jednog predmeta, znanje kako prenijeti svoje poznavanje predmeta i profinjeno razumijevanje načina na koji ga učenici mogu usvojiti. 

U stvarnosti mnogo toga moramo razumjeti prije nego što postignemo stupanj samouvjerenosti koji pokazuje dobar učitelj.

………………

NAPOMENA

• The Confident Teacher – portal namjenjen učiteljima i obrazovnim stručnjacima
• Autor članka i vlasnik bloga je Alex QUIGLEY, učitelj engleskog jezika.
• Izvor: theconfidentteacher.com