[Piše: Stavros YIANNOUKA, izvršni direktor za World Innovation Summit for Education i Andreas Schleicher, edukacijski direktor OECD-a.] … da prenesu goleme količine informacija i usade vještine širom vremena i prostora. Mi smo također, koliko znamo, jedinstveni u svojoj sposobnosti da se upustimo u razmišljanje i prenesemo svoja viđenja apstraktnih pojmova poput vladanja, pravde i ljudskih prava.

Tehnologija je uvijek imala neizostavnu ulogu u tom procesu. Počevši od jezika i zatim pisanja, čovječanstvo je uspjelo razdvojiti proces podučavanja i učenja od ograničenja izravne demonstracije, promatranja i iskustva.

Izum papira i tinte, i zatim tiska, eksponencijalno je povećao kvantitetu znanja koja bi se mogla zabilježiti, pohraniti i rasprostraniti. U tom kontekstu moderne informacijske i komunikacijske tehnologije nisu više od produžetka trenda koji je počeo prije nekoliko tisućljeća.

Tehnologija ipak nije bila jedini čimbenik zaslužan za napredak podučavanja i učenja među ljudima: apstraktna misao možda je igrala najvažniju ulogu u razvoju pojmova poput obrazovanja i znanja.

Službeno obrazovanje možda je počelo kao vježba za obuku kraljevskih računovođa i pisara, ali se ubrzo proširilo na književnost, makar samo da bi ti računovođe i pisari mogli u svom pisanju imitirati velike pisce i pjesnike svog doba.

Mnogo se promijenilo u načinu na koji razmišljamo o obrazovanju i provodimo ga. Iako u teoriji još očekujemo od podučavanja da igra dvostruku ulogu usađivanja korisnog znanja i vještina te usađivanja vrijednosti, u praksi većina modernih obrazovnih sustava stavlja mnogo veći naglasak na ovo prvo. Razlozi za to su višestruki. Velikim dijelom to ima veze s pritiscima koji se provode na obrazovanje da bi ono poduprla društveni razvoj i stoga dalo „povrat investicije“. No to također ima veze s usponom moralnog relativizma u nekim zemljama, vjerovanjem da su vrijednosni sustavi inherentno subjektivni i da ih je stoga najbolje ostaviti roditeljskom i kulturološkom odgoju.

To pretjerano utilitarističko stajalište o obrazovanju leži u srcu ideje da informacijske i komunikacijske tehnologije mogu uvelike zamijeniti učitelje.

• Ako se na obrazovanje gleda samo kao na proces za usađivanje korisnog znanja i vještina, tada je vjerojatnije da će tehnologija zamijeniti tradicionalno podučavanje u nedalekoj budućnosti.
• No obrazovanje je uvijek više od toga – ako je njegova svrha također usaditi vrijednosti, inspirirati i socijalizirati, tada je ono jedna od najdugotrajnijih relacijskih aktivnosti.
• Također, nije slučajno da visokouspješni sustavi od FINSKE do SINGAPURA stavljaju učitelja u središte svega što rade. U tim zemljama mnogo se očekuje od učitelja, ali mnogo se i daje u obliku profesionalnog razvoja, autonomije i poštovanja.

Tehnologija sama ne može obavljati tu ulogu. No tehnologija može pojačati izvrsno podučavanje. Ona također može izgraditi zajednice učitelja koji mogu dijeliti i obogatiti svoje resurse i prakse. Zamislite moć obrazovnog sustava koji bi mogao na važan način podijeliti svu stručnost i iskustvo svojih edukatora primjenjujući digitalnu tehnologiju. Što kada bismo mogli postići da učitelji zajedno rade na gomilanju znanja o obrazovnoj praksi – ne bi li to bilo mnogo moćnije od pristupa koji je temeljen na profesionalnom razvoju? Tehnologija bi se mogla primijeniti za stvaranje goleme otvorene zajednice učitelja i edukatora izvan škola te otključati kreativne vještine i inicijative svojih učitelja, jednostavnim ciljanjem na ljudsku želju za doprinosom, suradnjom i priznanjem.

Kroz povijest, na podučavanje se gledalo kao na plemenitu i duhovnu profesiju. U doba tehnološkog napretka ona može biti mnogo više.

………………..

NAPOMENA:

• Blog OECD Education & Skills Today raspravlja o postojećim i novim problemima u obrazovanju, kao što su uspješnost učenika na međunarodnim testovima (PISA), vještine 21. st., kretanja u višem obrazovanju, učenje u razdoblju ranog djetinjstva i dr.
• Izvor: oecdeducationtoday.blogspot.hr