Iako to dvoje obično ne ide zajedno, program STE(A)M tjedna pružio im je upravo to. STE(AM) je, ako niste znali, kratica od Science Technology Engineering Arts Mathematics tj. znanosti, tehnologije, inženjeringa, umjetnosti i matematike. Od utorka do subote održane su razne radionice i predavanja, a u nedjelju je vozio stari zagrebački tramvaj koji je pokazivao zakone fizike. No, pročitajmo što su vrijedni volonteri koji su mališanima pokazivali lemljenje, šifrarnike i ostale zanimljivosti rekli.

Martin SOKOLOVIĆ, volonter

„U osnovnoj školi išao sam na radionice robotike i onda upisao Srednju strukovnu školu Samobor, smjer tehničar za mehatroniku, i tako sam se nastavio baviti inovacijama i nastupio sam na mnogim sajmovima, i domaćima i stranima. Tako sam završio kao član Hrvatske zajednice tehničke kulture i radim s djecom.“

Hana ŠKUGOR, volonterka

Sve me počelo zanimati još u osnovnoj školi i onda sam išla po tečajevima u Zagrebu. Upisala sam Srednju strukovnu školu Samobor, smjer tehničar za računalstvo, i onda sam preko profesora ušla u Hrvatsku zajednicu tehničke kulture (HZTK). Išla sam na znanstveni piknik, zatim u nacionalni centar tehničke kulture u Kraljevici i sad radim s djecom – pokušavamo ih zainteresirati za tehničku kulturu.

A što o programu misle djeca?

LARA, devet godina

„Napravila sam malog robota, bedž. Zanima me tehnologija. Vjerojatno ću se nastaviti baviti sličnim aktivnostima u školi.“

MATEO, osam godina

„Malo smo lemili uz pomoć volontera i dobili smo bedž. Pazili smo na plus i minus jer obratno to ne bi bilo to.“

Jedan od organizatora, Krešimir ČANIĆ iz Školske knjige, tumači nam kako su ideju za skup dobili zbog sve većeg zanimanja za STE(A)M. Radionice su bile iz područja fizike, biologije, elektrotehnike, elektronike, kriptografije, meteorologije, 3D tehnologije te kreativne kulture. Na radionicama je bilo više od 800 učenika, 80 profesora, a u tijeku vikenda 500 posjetitelja.

Sve su radionice koncipirane tako da sudionici sami izvode pokuse i sami sklapaju elektroničke elemente kako bi iz prve ruke doživjeli STE(A)M.

U nedjelju je prvi put u Europi vozio i STE(A)M tramvaj, u kojem su posjetitelji u vožnji mogli uživo vidjeti fizikalne pojave te uz pomoć voditelja na zabavan način doživjeti osnovne pojmove iz gibanja i tlaka zraka. Vožnja je bila namijenjena svima – od dvanaest do devedeset devet godina. Radilo se s balonima punjenima helijem, kuglama, njihalima… Govorilo se o tlaku, koji je apstraktan pojam, a opet jednostavno objašnjen. Išlo se po sistemu pitanja i odgovora, ali sve je vodilo do samozaključivanja. Kako kaže Čanić, prava popularizacija je da posjetitelj kaže rješenje. Također je zanimljivost da se u starim tramvaju tumači fizika. Doživljavali su se zavoji i spoznavalo se zašto se naše tijelo „drmusa“ u tramvaju.

Na meteorološkim radionicama obrađivale su se pojave poput „Tornada u boci“ i „Vjetrulja“. I naravno – od lako dostupnih materijala poput slamčica, olovki, čačkalica, gumica, lonaca, soli, šećera, boca…

IVAN, devet godina

„Bio sam jako sretan kad nam je striček pokazivao kako i sami možemo eksperimentirati, i to s maminim stvarima iz kuhinje.“ (smijeh)

ADA, šest godina

„Odsad ću češće uzimati stvari iz kuhinje i pokušavati ponoviti eksperiment.“

Djecu je osobito zanimao Van der Graaffov generator, vrsta elektrostatičkoga generatora koji temelji rad na električnoj influenciji (influencija, električna pobuda ili elektrostatička indukcija), a može postići vrlo visoke električne napone, i do pet milijuna volti, zbog čega se upotrebljava za istraživanja u nuklearnoj fizici. No, naravno, kako je ovo bilo samo u zabavne i edukativne svrhe – djeca bi se popela na generator, stajala na njemu dok im se kosa ne bi nakostriješila i onda bi volonter prekinuo strujni krug.

ANA, četiri godine

„Moja seka je išla na taj stroj i kosa joj je skroz lebdila u zraku. Ja imam konjski rep i meni ne bi tako lebdila, ali mi se jako sviđa.“

Ivana IVIĆ, pedagoginja

„Željela bih zainteresirati djecu jer dolazim iz ruralne sredine, želim svoju kćer zainteresirati za ovakve znanosti – nikako ne društvene jer je već inflacija takvih učenika. Radim u školi kao pedagoginja i željela bih zainteresirati sve učenike. Nikad nije kasno. Vijest sam vidjela na Školskom portalu i vidjela sam što se sve nudi. Djeci je apstraktno sve to; da djeca vide što i ja vidim, sigurno bi ih se zainteresiralo i više. I ja učim.“

Gužva je bila i oko 3D pisača i 3D olovki. Prvi vam „isprintaju kakav oblik želite, a s drugom crtate te dobijete svoj crtež u trodimenzionalnom obliku.

ISKRA, 10 godina

„Pokušavam složiti kocku od 3D materijala i baš mi ne ide. Jučer sam bila sa školom, bilo je jako fora, ali samo imali malo vremena, jedva sam stigla napraviti bedž-robot.“

Istaknula se i udruga FabLab, ujedno jedan od organizatora – za promicanje digitalne fabrikacije. Osnovana je 1. ožujka 2013. u Zagrebu, nakon više od godinu dana neformalnog rada i odlučivanja o osnivanju. Udruga Fablab prva je takva udruga u ovom dijelu Europe, a dio je međunarodnog udruženja FabLab organizacija dostupnih na fablabs.io.

Roberto VDOVIĆ kao predstavnik se itekako zabavljao s djecom. Radili su na prijenosu električnih impulsa s jednoga na druge i, naravno, na 3D printerima. Kako kaže: „FabLab je radionica za digitalnu proizvodnju, ujedno neprofitna udruga koja promovira svu tehnologiju, a posebna dodana vrijednost su spoj tradicionalnih i suvremenih tehnologija. Svako dijete moglo je narisati svoj crtež i to smo proizveli u obliku torbice. Djeca su mogla raditi i kravate. Dizajnirali bismo je, fotografirali, skenirali, sliku pretvorili u crte, tada je rezač folija izreže – nalijepimo je na majicu i izglačamo. I imamo kravatu!“

Cilj udruge jest približavanje novih tehnologija proizvodnje širem krugu ljudi i određenim interesnim skupinama kroz edukaciju, dostupnu tehnologiju i druge načine suradnje.

Radilo se i na meteorološkim radionicama.

SVEN (16) nam je objasnio vjetrulju, tj. vjetrokaz, kako bismo saznali iz kojeg smjera puše vjetar.

„Izrađuje se od obične olovke s gumicom na koju se pričvrsti slamčica s pomoću pribadače, krajevi slamčice su zarezani i umetnuti su kartoni u obliku vrha i repa strelice. Podignemo u zrak kad puše i vidimo iz kojeg smjera dolazi vjetar.“

Pozornost je zasigurno privlačila i minipodmornica.

Što njezin autor kaže o njoj?

JOSIP OROZ, jedan od izumitelja 3D podmornice

„Projekt znanstvene podmornice nastao je u suradnji s Hrvatskom zajednicom tehničke kulture i Srednjom strukovnom školom Samobor. Na projektu se radilo šest mjeseci, kompletno je izrađena na 3D printeru te posjeduje svoju aplikaciju za upravljanje putem mobitela. Naime, škola je dobila 3D printer i jedan od nas se sjetio da ide pod vodu jer su struja i voda nespojivi, ali mi smo uspjeli. Podmornica ima mogućnost snimanja sadržaja pod vodom te je opremljena različitim senzorima koji omogućuju kretanje i ispitivanje vode. U studenome idemo na najveći sajam inovacija u ovom dijelu Europe, onaj u Nürnbergu – IENA.”

Neke od zanimljivosti još su bile robotska ruka, učenje raznih šifri i tajnih pisama, spajanje elektroničkih komponenti…

Sve u svemu, kako je jedna posjetiteljica spomenula – da je više ovakvih skupova, možda doista ne bismo imali inflaciju mladih nezaposlenih koji su završili humanističke znanosti. Kad počne u mladim danima, dijete se brzo zainteresira i možda baš odluči da mu neko od zanimanja budućnosti bude posao.

……………

Ana TENŽERA