Jučer-danas-sutra
15 NAVIKA ZA ODGAJANJE ODGOVORNE DJECE
Obveze, timski rad i visoka očekivanja
objavljeno: 19. listopada 2017.

Stoga, kako odgojiti svoju djecu da preuzmu odgovornost za svoje izbore i svoj utjecaj na svijet?

Možete početi tako da na odgovornost počnete gledati kao na nešto što je dobro za vaše dijete, a ne kao na teret.

Sva djeca žele vidjeti same sebe kao odgovorna bića. Djeci je to prijeko potrebno za njihovo samopoštovanje i da bi njihovi životi imali smisla.

Zapravo ne trebate učiti djecu da se ponašaju odgovorno u svijetu; trebate ih samo naučiti da i ona mogu pozitivno pridonijeti i postaviti se prema njima tako da oni sami požele to učiniti.

Ako se usredotočite na pomaganje djetetu da preuzme odgovornost nad vlastitim životom i podupirete ga u učenju svake nove vještine, vaše će dijete željeti samostalno zakoračiti u svaku novu odgovornost. Umjesto da ga smatrate odgovornim, ono postaje motivirano da preuzme odgovornost za samog sebe.

To je suptilna promjena, ali može značiti vrlo mnogo. Naposljetku, djeca će biti odgovorna do onog stupnja do kojeg ih mi podupiremo da to budu.

OVDJE MOŽETE PRONAĆI 15 SVAKODNEVNIH STRATEGIJA KOJE ĆE VAŠEM DJETETU POMOĆI DA BUDE ODGOVORNIJE

1) ODGOJITE SVOJE DIJETE S OČEKIVANJEM DA UVIJEK TREBA POČISTITI ZA SOBOM.

Počnite od toga da mu pomognete dok dijete ne nauči samo. Ono će naučiti brže ako ste vi veseli i ljubazni u vezi s tim i sjetite se ne brinuti zbog malo prolivenog mlijeka.

Ohrabrujte svoje dijete da vam pomogne tako da mu dodate spužvu dok vi uzimate drugu spužvu. Tako dugo dok ga ne osuđujete – i dijete nije defenzivno – ono će željeti pomoći počistiti i popraviti stvari.

Ako je vaš pristup pozitivan i ljubazan, vaše dijete neće postati defenzivno i žaliti se zbog čišćenja. Kada ste prijateljski nastrojeni i kažete: „Ne brini se, ja ću ti pomoći…Evo ti nekoliko papirnatih ručnika; Ja ću donijeti spužvu…“ tada djeca postaju osobe s kojima je lakše živjeti, ali postaju i bolji građani svijeta.

2) DJECA TREBAJU PRILIKU DA PRIDONESU ZAJEDNIČKOM DOBRU.

Sva djeca pridonose svima nama na neki način. Pronađite tih nekoliko načina i komentirajte ih pred njima, makar bila riječ samo o tome da ste primijetili da je vaše dijete ljubazno prema svome mlađem bratu ili da uživate u njegovu pjevanju. Vaše će dijete njegovati ona ponašanja koja vi odobrite i pohvalite.

Kad vaša djeca budu starija, njihovi bi se doprinosi također trebali povećati, i kod kuće i izvan kuće. Djeca trebaju razviti dvije vrste odgovornosti: odgovornost, tj. brigu prema samome sebi i doprinos obiteljskom blagostanju. Istraživanja pokazuju da su djeca koja pomažu kod kuće, također sklonija pomoći u drugim situacijama.

Naravno, ne možete očekivati od njih da razviju taj stav preko noći. Ono što može pomoći jest da polako povećavate odgovornost na načine primjerene njihovoj dobi.

3) NEMOJTE ZABORAVITI DA NIJEDNO DIJETE NE VOLI OBVEZE I ZADATKE.

Ako ne želite da vaše dijete s negodovanjem pridonosi obiteljskom blagostanju, nemojte ga tjerati da obavlja zadatke bez vas sve dok ti zadaci ne budu dio vaše redovite obiteljske rutine. Vaš cilj nije obaviti posao, vaš je cilj oblikovati dijete koje će uživati u pridonošenju i preuzimanju odgovornosti.

Učinite posao zabavnim. Neka sadržava strukturu, potporu i vašu pomoć prema potrebi, uključujući i to da mu pomognete prvi put kada bude obavljao taj zadatak, ako je to potrebno. Zapamtite da će sve to biti mnogo teže nego da sami jednostavno obavite posao, ali podsjetite samog sebe da postoji određeni užitak u obavljanju tih zadataka i prenesite to svom djetetu. S vremenom, vaše će dijete samo preuzeti te zadatke na sebe.

4)  UVIJEK DOPUSTITE DJECI DA „SAMA UČINE“ ONO ŠTO TREBA, A VI IM „POMOZITE“ ČAK I ONDA KADA TO ZNAČI VIŠE POSLA ZA VAS.

Umjesto da protrčite kroz svoj popis kućanskih zadataka, uzmite stanku. Vi radite sa svojim djetetom da biste mu pomogli otkriti zadovoljstvo pridonošenja. To je važnije od toga da što prije ili što savršenije obavite posao.

5) UMJESTO DA JEDNOSTAVNO DAJETE NAREDBE, POKUŠAJTE POTAKNUTI SVOJE DIJETE DA SAMO DOĐE DO ODLUKE ZA DJELOVANJEM.

Npr. umjesto da djetetu ujutro kažete „Operi zube!“ „Jesi li spakirao školsku torbu?“ „Nemoj zaboraviti svoj ručak!“, možete ga pitati „Koja je sljedeća stvar koju trebaš učiniti da bi se spremio za školu?“

Cilj je da dijete, iz dana za danom, bude fokusirano na svoj popis sve dok ga na internalizira i počne upravljati vlastitim jutarnjim zadacima.

6) PRUŽITE SVOM DJETETU RUTINE I STRUKTURU.

Ovo su ključne stvari u životima djece iz više razloga. Jedan od tih jest da im to daje višestruke prilike da se sami snađu u nizu zadataka koji im nisu posebno primamljivi.

Na taj način djeca prvo svladavaju rutinu odlaska na počinak, pospremanja igračaka i spremanja za školu ujutro. Zatim razvijaju uspješne navike učenja. Naposljetku, djeca uče osnovne životne vještine ponavljanjem kućanskih rutina poput pranja rublja ili pripremanja jednostavnih obroka.

7) NAUČITE SVOJE DIJETE DA BUDE ODGOVORNO ZA SVOJE INTERAKCIJE S DRUGIMA.

Kad vaša kći povrijedi osjećaje svoga malog brata, nemojte je prisiljavati da se ispriča bratu. To neće biti iskrena isprika. Umjesto toga, poslušajte je i pomozite joj da shvati uzrok zbog kojeg se naljutila na brata.

Zatim, kada se bude bolje osjećala, pitajte je što može učiniti da bi popravila odnos s bratom. Možda će biti spremna ispričati se, a možda bi radije izgladila stvari čitajući mu priču ili pomaganjem s njegovim dijelom kućanskih zadataka.

To uči djecu da njihovo ponašanje prema drugima ima svoju cijenu i da su ona odgovorna za štetu koju nanesu drugima.

8) PODUPRITE SVOJE DIJETE U PLAĆANJU OŠTEĆENE ROBE.

Kada djeca pomažu vlastitim džeparcem platiti izgubljene knjige iz knjižnice, mobitele, razbijene prozore ili stvari koje su izgubili, manji su izgledi da će se to ponoviti.

9) NEMOJTE ŽURITI DA BISTE SVOJE DIJETE IZBAVILI IZ TEŠKE SITUACIJE.

Budite dostupni za rješavanje problema, pomozite djetetu da razriješi svoje osjećaje i strahove i dopustite mu da samo riješi problem, bez obzira na to je li riječ o tome da se mora ispričati nekomu ili popraviti stvari na neki konkretniji način.

10) OBLIKUJTE ODGOVORNOST

Budite eksplicitni u vezi s odgovornim izborima koje donosite:

„Teško je nositi ovo smeće sve do našeg automobila, ali nigdje ne vidim kantu za smeće, a mi nikada ne bacamo smeće na pod.“

„Ovaj znak kaže da je parkirno mjesto rezervirano za hendikepirane osobe, stoga naravno da ne možemo zauzeti to mjesto.“

Održite svoja obećanja i nemojte nalaziti izgovore.

11) NIKADA NEMOJTE SVOJE DIJETE ETIKETIRATI KAO „NEODGOVORNO“.

Nikada nemojte svoje dijete etiketirati kao „neodgovorno“, zbog toga što je način na koji vidimo svoju djecu uvelike poput samoispunjujućeg proročanstva. Umjesto toga naučite svoje dijete vještinama koje su mu potrebne da bude odgovorno.

Ako, primjerice, vaše dijete uvijek gubi stvari pomozite mu da razvije vještine koje su mu potrebne. Npr. naučite ga da stane svaki put kada odlazi iz prijateljeve kuće, s treninga ili iz škole te da provjeri ima li kod sebe sve svoje stvari.

12)  NAUČITE SVOJE DIJETE DA IZRADI PISANI RASPORED.

Možda vam se to čini pretjeranim, ali u današnjem užurbanom svijetu sva bi djeca trebala svladati tu vještinu do srednje škole.

Jednostavno uzmite list papira i popišite sate u danu s lijeve strane i zatim pitajte svoje dijete što mora obaviti ovog vikenda. Stavite na popis utakmicu, satove glasovira, rođendansku zabavu itd.

Većini djece to pomaže smanjiti razinu stresa jer znaju u koje će vrijeme što obavljati. Najvažnije od svega, to ih uči da upravljaju vlastitim vremenom i da budu odgovorni za svoje obveze.

13) SVA DJECA TREBAJU ISKUSTVO OBAVLJANJA ODREĐENOG POSLA ZA ODREĐENU NAKNADU.

To ih uči odgovornosti u pravom svijetu. Npr. možete svom osmogodišnjaku platiti da obavi zadatke koje inače ne biste očekivali od njega, a zatim ga ohrabriti da proširi ono što je naučio na poslove u susjedstvu.

14) STVORITE KUĆANSTVO „BEZ KRIVNJE“.

Svi mi, automatski, želimo okriviti nekoga kada stvari pođu po zlu. Kao da će prebacivanje krivnje na nekoga spriječiti ponavljanje problema ili nas razriješiti odgovornosti.

U stvarnosti, krivnja nas čini defenzivnima, sklonijima da pazimo na svoja leđa i napadnemo druge umjesto da pokušamo izgladiti stvari. To je najveći razlog zbog kojeg djeca lažu svojim roditeljima.

Što je još gore, kada ih okrivimo za nešto, djeca pronalaze sve vrste razloga zbog kojih ona nisu kriva za to, stoga postoji manja vjerojatnost da će preuzeti odgovornost i veća vjerojatnost da će se problem ponoviti.

Krivnja je upravo suprotno od bezuvjetne ljubavi.

Stoga, sljedeći put kada automatski počnete kriviti nekoga, stanite. Umjesto toga, preuzmite odgovornost onoliko koliko je to moguće. Zatim jednostavno prihvatite situaciju. Uvijek možete naći bolja rješenja prihvaćanjem krivnje nego prebacivanjem krivnje na drugu osobu.

15) NAUČITE SVOJU DJECU DA, KAO ŠTO JE ELEANOR ROOSEVELT JEDNOM REKLA, „ONA NE SAMO DA IMAJU PRAVO NA TO DA BUDU INDIVIDUE NEGO JE TO I NJIHOVA OBVEZA“.

Istraživanja pokazuju da su ljudi koji preuzimaju odgovornost u bilo kojoj situaciji ljudi koji vide same sebe kao spremne da budu različiti i da se istaknu.

A upravo je to vrsta djeteta koje želite odgojiti.

………………..

NAPOMENA

  • Autorica teksta je Dr. Laura MARKHAM, osnivačica portala AhaParenting.com i autorica knjiga Peaceful Parent, Happy Kids: How To Stop Yelling and Start Connecting te Peaceful Parent, Happy Siblings: How to Stop the Fighting and Raise Friends for Life.
  • Izvor: mother.ly