Nećemo biti s njima kada se budu morali suočiti sa svijetom, stoga je najvažnija vještina za 21. stoljeće kojoj možemo podučiti naše učenike jest da misle za sebe.

Želim ih osposobiti da nađu vlastite odgovore i budu u stanju prenijeti ih drugima. Ako ih uspijem zainteresirati za neku temu, oni će moći sami naučiti više nego što bih ih ja ikad mogla podučiti.

U redu, zvuči sjajno, ali kako to funkcionira u stvarnom životu? Što možemo učiniti u svakodnevnoj nastavi kako bismo pripremili učenike za svijet koji ne možemo ni zamisliti?

U nastavku donosim nekoliko načina na koje možete pomoći učenicima da misle za sebe.

DAJTE IM DO ZNANJA DA NEMATE SVE ODGOVORE. Prošle godine čitala sam dramu s razredom. Vjerojatno mi je bilo dvadeseti put da sam čitala tu dramu, ali kad sam čula da je interpretacija glavnog lika koju je iznio jedan učenik različita od moje, priznala sam razredu da mi je promaknuo taj aspekt.

Volim čitati izazovnu poeziju s razredom i kažem im da ima mnogo pogrešnih odgovora, ali isto tako i mnogo ispravnih odgovora, i ne nalaze se svi u mojoj glavi. Isto tako, ne znam uvijek koja će biti glavna teza njihova eseja niti znam koju će anegdotu ispričati u nekom od sastava osobne tematike. U budućnosti će se sretati s mnogo težim odlukama od toga i što se prije naviknu na nesigurnost, to bolje.

PREISPITUJTE SVE I OHRABRUJTE IH DA ČINE ISTO. Postoje dvije strane medalje za gotovo svaku stvar i ja često raspravljam o njima. Učim ih također da sve što im je rečeno ne mora biti istina. Želim ih naoružati vjerom da mogu pronaći odgovore za sebe, a za to ih je važno naučiti razlikovati dobre od loših informacija. Pretraživanje Googlea i iščitavanje prvih rezultata kao potpune istine nije dobar način da postanete dobro informiran građanin.

PRISILITE IH NA VLASTITI IZBOR. Učenici su me bezbroj puta preklinjali da im jednostavno zadam temu umjesto da moraju sami birati o čemu će pisati. Želim da učenici znaju da je njihovo obrazovanje njihova odgovornost. Ja sam tu da im pružim znanje, alate, strukturu, savjet, ali ja ih zapravo ne mogu natjerati da uče.

IZBJEGAVAJTE PREČESTE TESTOVE KAO KUGU. Nekad sam zadavala kontrolne ispite za svaku pripoviijetku ili nastavnu jedinicu, željela sam čuti od njih da su u stanju ponoviti ono što smo radili na nastavi. Pretpostavljam da sam bila zabrinuta da ne slušaju na satu. No sada se sve više udaljavam od standardiziranih testova i približavam alternativnim procjenama. Tražim da pokažu što mogu s onim što su naučili umjesto da ih tjeram da samo ponavljaju ono što su dobili od mene.

TJERAJTE IH DA ISKUŠAVAJU NOVE STVARI. Kreativno pisanje možda nije najvažnija vještina 21. stoljeća, ali je važno poticati učenike da konstantno šire svoju zonu sigurnosti tako što ćete ih gurnuti u iskušavanje nečega novoga. Ako su u stanju napisati pjesmu ili osmisliti dramu iako to nisu željeli, bit će sposobniji prilagoditi se novim zahtjevima na svome radnome mjestu negdje 2026. godine. Djeca koja su rigidna ili su prestrašeni tinejdžeri, neće nikad uspjeti kao odrasli ljudi.

Ocjenjivanje uz pomoć emotikona ili matematika koja se temelji na potjeri Pokemon Go možda djeluju moderno, ali ne čine učenicima nikakvu uslugu. Usmjeravanje na ono što je trenutačno popularno nije isto što i učenje vještinama koje će im biti potrebne u ovom svijetu koji se stalno mijenja i razvija.

………………

NAPOMENA

• GettingSmart.com jest zajednica za razmjenu informacija vezanih za inovacije, podučavanje i učenje.
• Izvor: gettingsmart.com