Nekada smo se veselili kada smo se mogli prošetati do knjižnice, posuđivali smo mnogo knjiga, neke smo samo prelistali, a neke smo noćima čitali sa svjetiljkom ispod pokrivača da nas roditelji ne ulove. Hm, odgovor je vrlo jednostavan, knjige su zamijenili mobiteli, te male čudne naprave koje su očarale već najmlađe generacije. Iz generacije u generaciju nastojim već od prvog razreda približiti učenicima lektiru kroz igru. Svako lektirno djelo u prvome i drugom razredu zajedno pročitamo na satu i analiziramo ga. Tako smo odlučili obraditi i Macu Papučaricu Ele Peroci, lijepo i poučno književno djelo. Učenici su u školu trebali donijeti svoje najdraže papuče. Složili smo ih ukrug.

Svatko od njih ispričao je nekoliko rečenica o svojim papučama. Zašto su im te papuče najdraže? Gdje su papuče kad djeca idu na spavanje?

Izabrali smo najljepši par papuča.

Nakon toga podijelili smo se u skupine. Pročitala sam priču.

Zajedno smo porazgovarali o priči. Analizirali smo Macu Papučaricu. Tko je glavni lik u priči? Koje su osobine Mace Papučarice? Što vam se svidjelo kod Mace Papučarice? Kakva su djeca ? Nabrojili smo djecu.

Ukratko smo zapisali najbitnije. Na kraju obradbe svatko je napisao svoju pouku priče. Neke su od njih glasile: „Kada se igramo, uvijek nakon igre trebamo sve pospremiti.“ „Navečer kada idemo spavati, odjeću trebamo odložiti na svoje mjesto kako je ne bi odnijela Maca Papučarica.“ Naš sljedeći zadatak bio je izraditi slikovnicu. Podijelili smo se u skupine, svaka skupina dobila je zadatak da oslika dio priče. Na kraju smo sve to složili na razredni pano.

Učenicima je takav način obradbe lektirnog djela bio vrlo zanimljiv i poučan te su s veseljem i radošću čekali sljedeći sat lektire.

………………..

Učiteljica Željka ŠOŠTARČIĆ LAUŠ | Osnovna škola „IVAN BENKOVIĆ“, Dugo Selo