Za određeni prekršaj postojale su određene posljedice. To mi je omogućilo da utvrdim svoju poziciju u učionici i razvijem stupanj udobnosti u ulozi „kapetana broda“. Kao mlad učitelj, bio sam zahvalan na jasnoći i sigurnosti koju mi je taj pristup ponudio – i siguran sam da se i drugi mladi edukatori osjećaju isto.

No dok sam radio sa svojim mentorima učiteljima da bih se osvrnuo na svoju praksu, otkrio sam da se pravi učenici razlikuju od teoretskih.

Također sam proveo sate i sate nakon škole s debatnim timom čitajući filozofiju i teoriju te razgovarajući o edukaciji.

To me dovelo do određenih nekonvencionalnih zaključaka.

Iako sam ohrabrivao svoje učenike da kritički razmišljaju i poticao samoga sebe na razvijanje novih metoda podučavanja, stvarno ponašanje razreda katkad je odudaralo od svega toga. Želio sam da moji učenici čine više nego da samo slijede pravila. Želio sam da razumiju zašto ta pravila postoje te da budu voljni preispitati ona pravila koja se ne čine važnima, vrijednima ili korisnima.

POČETAK RADA

Stoga sam postupno ukinuo službene protokole upravljanja. Izbacio sam pravila u vezi s odlaskom na zahod, jedenjem u učionici i svim onim što definira primjereno ponašanje u tradicionalnoj učionici. Umjesto toga, govorio sam o širokim, općim načelima koji će definirati područje unutar kojeg bismo mogli imati produktivnu zajednicu za učenje.

Da budem iskren, bio sam užasnut. Bio sam zabrinut da će se, ako počnem rastavljati svoju moć, razred pretvoriti u potpuni kaos.

No također sam poznavao svoje učenike: oni su bili brižni i pažljivi, ljubazni i susretljivi, voljni preuzeti intelektualne rizike kada su osjećali potporu i sigurnost.

Počeli smo s prvim načelima – pametno je početi s jednostavnim okvirom – identificirajući osnovne premise od kojih bismo mogli izgraditi razrednu zajednicu. Ta načela ovise o vrijednostima učitelja, školskoj kulturi i potrebama učenika.

U mom slučaju, izveo sam ih iz ideja o društvenoj ravnopravnosti i dopustio učenicima da ih sami razviju dalje.

Zatim smo nastavili normirati to ponašanje. Jednostavno sam uzeo vremena da bih komentirao to kako su određeni doprinosi, navike i ponašanja u skladu s osnovnim načelima ili u suprotnosti s njima, s nadom da će učenici početi zrcaliti tu razinu dubine i svjesnosti. Pobrinuo sam se da im ponudim prilike, obično na kraju sata, da se osvrnemo ne samo na učenje nego i na standarde zajednice koji su nedostajali. Npr. o školskoj politici o upotrebi zahoda u tijeku sata i, nakon što sam izrazio vlastitu nezainteresiranost za reguliranje tjelesnih tekućina, počeli smo razgovor o tome kako riješiti problem te iz toga izvući zajedničke standarde.

Učenici su shvatili da, ako nisu u učionici, ne mogu biti angažirani ili pripremljeni. Jedan je učenik primijetio da je nemoguće poduzimati intelektualne rizike ako ste stalno na zahodu.

Isti pristup vrijedi i za domaću zadaću, koja se često smatra nečime o čemu se ne diskutira u srednjoškolskim učionicama. U mojoj učionici to je prilika za demonstriranje angažmana učenika i eksperimentiranje s onim što smo naučili na satu.

Ako učenik ne napiše domaću zadaću, to je samo po sebi vlastita kazna – kao učitelj ja ga ne trebam dodatno posramiti.

Ako mi učenik kaže da nije napisao domaću zadaću, moj odgovor je: „To je u redu, ali zašto nisi?“ Zatim mogu odgovoriti na personalizirani način i otkriti kako najbolje pomoći.

METAKOGNICIJA I ODGOVORNOST UČENIKA

Veliki uvid koji sve ovo pruža jest da, primjenom tog modela, svaki sat počinje funkcionirati simultano na dvije razine. U prednjem planu nastava teče kao i obično. U pozadini postoji neka vrsta kontinuirane metakognitivne rasprave koja stalno evaluira ponašanje na temelju tih općih načela. Katkad se ta ishodišna dinamika probije na površinu, a mi posvećujemo vrijedno razredno vrijeme na jednako vrijedne razgovore o npr. razlici između uslužnog učenika i učenika koji pokazuje poštovanje, ili o tome kako odnosi između učitelja i učenika moraju biti recipročni.

Ova četiri općenita razredna načela stoje na zidu naše učionice.

1)      IMAJTE POŠTOVANJA PREMA SAMIMA SEBI zbog toga što to utemeljuje kontekst za sudjelovanje u zajednici; imajte poštovanja prema drugima zbog toga što je teško biti učenik i svačiji trud zaslužuje vaše poštovanje; imajte poštovanja prema učitelju zbog toga što je, iako je riječ o položaju s autoritetom, učitelj također ranjiv.

2)     BUDITE ANGAŽIRANI zbog toga što biti samo nazočan u učionici nije isto što i sudjelovati, a doista pluralistična zajednica zahtijeva sve glasove.

3)     BUDITE PRIPREMLJENI zbog toga što informirani razgovor zahtijeva pripremljene članove, a priprema nadilazi samo rad koji je dodijeljen – te je bliža dubokom razmišljanju, iskrenom skepticizmu i općoj voljnosti da se preispitaju pretpostavke.

4)    BUDITE HRABRI jer učenje zahtijeva priznanje da postoje stvari koje ne znamo, vještine koje nemamo i načini na koje smo možda još neuki.

Naravno, to su samo moja načela. Vama može poslužiti niz drugih načela, pod uvjetom da su usmjerena na uvjete za učenje, a ne na kontroliranje svake sitnice u ponašanju učenika.

Razlog zbog kojeg smatram da je ta strategija bolja od pravila jest to što ona uči učenike da postanu aktivni sudionici u formiranju zajednice. Pravila sama po sebi uvjetuju da učenici postanu dogmatični sljedbenici, dok ih širi imperativi vode k tomu da budu kritični i reflektivni sudionici.

No TAJ PRISTUP ZAHTIJEVA VRIJEME, PROSTOR I RESURSE TE MNOGO RAZGOVORA S UČENICIMA.

Kad učenik prekrši jedno od načela ili se ponaša na način koji je autodestruktivan ili štetan za druge, potrebno je vrijeme za analiziranje ponašanja na način koji poštuje zajednicu i njezina načela i ne otuđuje pojedinca.

Kada sam prvi put primijenio tu metodu, nisam uistinu mislio da će funkcionirati. Zamislio sam je kao zanimljiv eksperiment. No taj je eksperiment funkcionirao, ne samo s mojim uspješnijim ili naprednim učenicima nego sa svima. Svi su oni željeli osjetiti da je njihov doprinos važan za zajednicu. A ako ih taj alternativni pristup može barem pripremiti za otvorenije, pluralistično društvo, tada svi mi moramo uložiti vremena i energiju koji su za to potrebni.

………………

NAPOMENA:

• Portal Edutopia mrežna je zajednica koja promiče i dijeli znanje o obrazovnim temama. Autori portala ističu projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, integraciju tehnologije itd.
• Izvor: edutopia.org