Učitelji, roditelji i kreatori obrazovne politike svakako uzimaju u obzir sve veći utjecaj tehnologije i odgovaraju na nj. Svjedoci smo povećanju ulaganja u digitalnu učionicu, sve većoj upotrebi školskih iPada i e-udžbenika. Kalifornija je 2009. donijela zakon da svi srednjoškolski udžbenici moraju biti dostupni u elektroničkom obliku do 2020., a zakonodavci u Floridi zakon koji obvezuje sve javne škole da prevedu sve udžbenike u digitalni oblik.

S obzirom na taj trend, učitelji, roditelji i kreatori politike mogli bi pretpostaviti da to što učenici preferiraju tehnologiju daje bolje rezultate učenja. No otkrili smo da to nije nužno točno.

Kao istraživači učenja i razumijevanja teksta, u svome nedavnom projektu usredotočili smo se na proučavanje razlike između čitanja tiskanog teksta i digitalnog medija. Iako su novi oblici poput digitalnog udžbenika pristupačniji i lako prenosivi, bilo bi pogrešno pretpostaviti da učenicima više koristi čitanje digitalnog medija samo zato što oni to više vole.

Naše je istraživanje otkrilo znatne nelogičnosti. Učenici kažu da više vole čitati s ekrana i da na taj način bolje uče, ali u stvarnosti njihov uspjeh pati. Na primjer, iz našeg pregleda istraživanja koje se provodilo od 1992. godine, otkrili smo da su učenici u stanju mnogo bolje razumjeti informacije iz tiskanog teksta koji je dulji od jedne stranice nego iz digitalne verzije istog teksta. Čini se da je to povezano s ometajućim efektom koji „skrolanje“ ima na razumijevanje teksta.

Proveli smo tri studije koje su istraživale sposobnost učenika da razumiju informacije s papira i zaslona.

Najprije su se učenici izjasnili o svojim preferencijama medija za čitanje. Nakon što su pročitali dva odlomka, jedan elektronički i jedan tiskani, dobili su tri zadatka: opiši glavni motiv teksta, navedi ključne točke koje se obrazlažu u tekstu i navedi bilo koji drugi dio sadržaja kojeg se sjećate. Kada su završili, tražili smo od njih da sami procijene vlastitu izvedbu.

U tijeku istraživanja tekstovi su se razlikovali po dužini, a prikupili smo različite podatke (brzina čitanja). Pojavili su se neki ključni nalazi koji rasvjetljavaju razliku između čitanja tiskanih i digitalnih sadržaja.

• Učenici većinom preferiraju čitanje s elektroničkih medija.
• Čitanje je mnogo brže s ekrana nego s papira.
• Učenici prosuđuju da je njihovo razumijevanje bolje kad čitaju s elektroničkog medija nego s papira.
• Paradoksalno, razumijevanje je zapravo bilo bolje pri čitanju tiskane verzije teksta.
• Medij je nebitan kad je posrijedi razumijevanje glavnog motiva teksta.
• No kad je riječ o specifičnim pitanjima, razumijevanje je bilo mnogo veće kada su učenici čitali tiskani tekst.

MJESTO TISKANOG IZDANJA U DIGITALNOM SVIJETU

Iz ovih otkrića možemo izvući lekcije koje bi se trebale prenijeti političarima, učiteljima i učenicima o mjestu koje pripada tiskanomu mediju u digitalnom svijetu.

RAZMOTRITE SVRHU

Svi mi čitamo iz različitih razloga. Katkad tražimo odgovor na određeno pitanje, a katkad želimo pregledati novinske naslove, naučiti više o nekoj temi ili se opustiti.

Kada se spremamo pročitati neki članak ili tekst u tiskanome ili digitalnom obliku, potrebno je imati na umu zašto čitamo. Moguće je da određeni medij bolje funkcionira za određenu svrhu. Drugim riječima, ne vrijedi pristup „jedan medij za sve“.

ANALIZIRAJTE ZADATAK

Jedan od najdosljednijih rezultata našeg istraživanja jest činjenica da medij nije važan. Ako tražite od učenika da nađu i upamte glavnu ideju teksta, ne postoji prednost jednog medija pred drugim. No kad zadatak zahtijeva više angažmana ili dublje razumijevanje, učenici mogu imaju više koristi od čitanja tiskanog teksta. Nastavnici bi mogli osvijestiti učenicima da njihova sposobnost razumijevanja može biti pod utjecajem medija koji izaberu. Ta bi svijest mogla umanjiti nepodudarnosti u njihovoj procjeni vlastite izvedbe i njezina stvarnog uspjeha.

USPORITE

U našemu trećem eksperimentu pokušali smo kreirati smislene profile studenata s fakulteta koji se temelje na načinu na koje čitaju i razumiju tekst tiskanoga i digitalnog izdanja.

Među tim profilima naišli smo na skupinu studenata čije se razumijevanje poboljšava kada prijeđu s tiskanog medija na digitalni. Ono po čemu je ta atipična skupina posebna jest to što oni zapravo čitaju sporije kada čitaju s računala. Drugim riječima, oni ne uzimaju zdravo za gotovo lakoću čitanja teksta preko digitalnog medija. Koristeći se tom skupinom kao modelom, učenici bi se mogli usmjeriti na to da se odupru porivu da „klize“ kroz digitalni tekst.

NEŠTO MJERLJIVO

Mogu postojati ekonomski i ekološki razlozi da se odreknemo papira. No očito je da ćemo s nestankom papira izgubiti nešto važno.

U našemu akademskom životu postoje knjige i članci kojima se redovito vraćamo. Iskrivljene uši stranica tog bogatstva pune su upisanih pitanja i razmišljanja. Teško je zamisliti istu količini angažmana s digitalnim tekstom. U životu učenika uvijek će biti mjesta za tisak ma koliko tehnološki napredni bili.

Jasno nam je, naravno, da se marširanje prema digitalnom čitanju nastavlja. I ne želimo umanjiti mnogobrojne prednosti internetskih tekstova kao što su brzina i širina pristupa.

Cilj nam je podsjetiti moderne digitalne urođenike i one koji oblikuju njihovo akademsko iskustvo da devalvacija tiskane riječi ima znatne posljedice na učenje i akademski uspjeh.

………………

NAPOMENA

• The World Economic Forum jest međunarodna organizacija za privatno-javnu suradnju.
• Izvor: weforum.org