Radila sam kao učiteljica engleskoga u četiri kineske škole, stoga mi je vrlo zanimljivo uspoređivati naše obrazovanje i osobitosti obrazovanja staroga Središnjega kraljevstva.

Školska uniforma je trenirka, široke hlače i jakna. Kroj je praktički u cijeloj zemlji isti, razlikuje se samo po boji i amblemu škole na grudima. Svako školsko dvorište omeđeno je visokom željeznom ogradom čija vrata uvijek drže zatvorenima, otvaraju se samo kada učenici trebaju ući ili izaći.

U kineskim školama vježba se svaki dan (i to ne samo jedanput na dan) i provode opća postrojavanja u vrstu. Jutro počinje s vježbom nakon koje slijedi postrojavanje u vrstu, na kojem se učenicima priopćuju glavne vijesti i podiže se zastava, školska ili državna. Nakon trećeg sata sva djeca izvode vježbe za opuštanje očiju. Uz umirujuću glazbu i snimljeni glas naratora, učenici pritišću posebne točke. Osim jutarnje vježbe, postoji i dnevna vježba, oko dva sata popodne, kada neumoljivi zvučnik izlije učenike u hodnike ako u učionicama nema dovoljno mjesta i oni počinju podizati ruke u stranu i prema gore i skakati.

Pauza za ručak obično traje jedan sat. Za to vrijeme učenici stignu otići u kantinu (ako nema kantine, hranu im dijele u posebnim kutijama), pojesti, a osim toga stignu i potrčati, protegnuti noge, izvikati se i poigrati. Učitelji u svim školama hrane se besplatno. A jedu, mogu reći, jako dobro. Ručak se tradicionalnon sastoji od jednoga mesnoga i dva povrtna jela, riže i juhe. U nekim školama daju još i voće i jogurt.

Učitelje se jako poštuje. Obraća im se prezimenom uz titulu „učitelj“, naprimjer učitelj Xiang ili samo „učitelj“. U jednoj školi učenici su me dočekivali klanjajući se.

U mnogim školama još je na snazi fizičko kažnjavanje učenika. Učitelj može udariti učenika, rukom ili pokazivačem (štapom). Što dalje od velikih gradova i što siromašnija škola, to je fizičko kažnjavanje rasprostranjenije. Moja kineska kolegica pričala mi je kako su djeca, kad je ona bila učenik, na satu engleskoga dobivali određeno vrijeme da nauče sva engleska slova. Za svako nenaučeno slovo dobili bi jedan udarac štapom.

U učionici visi rejting uspješnosti učenika, što ih tjera da uče više. Ocjene su od A do F, pri čemu je A najviša ocjena, odgovara od 90 do 100 %, F je ocjena nedovoljan, odnosi se na rezultat od 59 % naniže. Poticanje dobrog ponašanja važan je dio obrazovnog sustava. Na primjer, za određeno ponašanje učenik dobiva zvijezdu određene boje ili dodatne bodove. Za pričanje na satu ili kršenje pravila učeniku se oduzimaju bodovi ili zvijezda. Uspjeh učenika vidljiv je u posebnoj tablici na ploči. Natjecanje je takoreći očito.

Kineska djeca svakodnevno uče deset sati. Nastava obično traje od osam ujutro do tri ili četiri popodne, nakon čega djeca idu kući i tamo ispunjavaju beskonačnu domaću zadaću do oko devet sati navečer. Vikendom učenici iz velikih gradova obvezatno imaju dodatne aktivnosti, idu u glazbenu školu, likovnu ili sportsku sekciju. S obzirom na veliku konkurenciju, postoji snažan pritisak roditelja na djecu od djetinjstva. Ako ne riješe dobro maturu nakon osnovne škole (a osnovno obrazovanje traje 12 do 13 godina), vrata fakulteta su im zatvorena.

Postoje javne i privatne škole. Troškovi školarine u privatnim školama mogu doseći do tisuću dolara na mjesec. Razina obrazovanja u njima nekoliko je puta viša. Ovdje se posebna pozornost posvećuje učenju stranog jezika. Dva do tri sata engleskog jezika na dan i u petome ili šestom razredu učenici već tečno govore engleski jezik. No, primjerice, u Šangaju postoji poseban program koji plaća vlada, u kojem strani učitelji podučavaju u običnim javnim školama.

Sustav obrazovanja temelji se na mehaničkom pamćenju. Djeca jednostavno usvajaju golemu količinu materijala. Učitelji zahtijevaju automatsku reprodukciju, ne razmišljajući previše o tome koliko su učenici zaista razumijeli. No danas sve veću popularnost stječu alternativne metode obrazovanja kao što su Montessori ili Waldorf, ali naravno, to su privatne škole i školarina je skupa i pristupačna samo jako malom broju ljudi.

Djeca iz siromašnih obitelji koja ne žele učiti ili su previše neposlušna (prema mišljenju svojih roditelja) često se izvlače iz općih obrazovnih ustanova i šalju u kung-fu škole. Tamo žive u punom pansionu, treniraju od jutra do večeri i, ako imaju sreće, dobivaju samo osnovno obrazovanje. Dužni su znati čitati i pisati, a s obzirom na složenost kineskog jezika, to nije nimalo lako. U takvim je ustanovama fizičko kažnjavanje posve u redu.

………………

NAPOMENA

• AdMe jest stranica koja je već deset godina posvećena svim vrstama kreativnosti, okuplja ljubitelje lijepoga, talente i ljude spremne širiti horizonte.
• Izvor: adme.ru