Školska knjiga za vas
OVOM KNJIGOM ŠKOLSKA KNJIGA POKREĆE NOVU BIBLIOTEKU ANTROPOCEN
Antropocen – novo geološko razdoblje
objavljeno: 8. studenoga 2017.

… Njegov originalan pristup znanosti o biološkoj povijesti čitatelja istodobno zabavlja, ali ga i navodi na razmišljanje.” Richard FORTEY

Ovom knjigom Jana Zalasiewicza Školska knjiga pokreće novu biblioteku Antropocen. Ni odluka o pokretanju te biblioteke, donesena 2016. godine, ni izbor knjige Zemlja nakon nas kao prve knjige u toj biblioteci nisu slučajni.

 

Danas smo svjesni da smo naraštaj koji je svjedok možda najvećeg izazova za našu, ljudsku vrstu: potrebe svjesnog napora za očuvanje životnih uvjeta na Zemlji za tek rođene i buduće naraštaje. Vrsta kojoj pripadamo, Homo sapiens, samo je oko dvjesto tisuća godina stara, odnosno mlada – a razvoj do današnjeg stupnja ljudske civilizacije uvelike je omogućen relativnom postojanošću prirodnih uvjeta kakvi su vladali u kasnijem razdoblju holocena, tj. posljednjih nekoliko tisuća godina. No stupanj tehnološkog i industrijskog razvoja koji smo postigli, u sprezi s uređenjem gospodarskih, financijskih i političkih odnosa suvremena svijeta, već neko vrijeme – a osobito ubrzano od polovice 20. stoljeća nadalje – proizvodi sve veće posljedice za Zemljin sustav. Teza antropocena je u tome da bi razmjeri tih posljedica mogli imati takve geološke dimenzije prema kojima ljudski učinci postaju jednaki ili nadmašuju utjecaj nekih prirodnih sila te sudbonosno utječu na ulazak Zemlje u njezinu novu epohu. Odatle i izraz antropocen – od grčkog άνθρωπος (ánthropos) što znači čovjek, i καινός (kainós) što znači nov.

Kao stožerna nakladnička ustanova s nacionalnim poslanjem, Školska knjiga pokretanjem biblioteke Antropocen želi pridonijeti upoznavanju hrvatske javnosti s tom iznimno važnom tematikom. U toj će biblioteci, dakle, biti objavljene knjige najpozvanijih znanstvenih imena koje na popularno-znanstveni način predstavljaju složenu i raznovrsnu problematiku antropocena – od geologije i prirodnih znanosti do gospodarstva, politike i kulture. Valja istaknuti da je ta biblioteka Školske knjige ujedno prva takva tematska biblioteka o antropocenu u svijetu.

Kakve će tragove ljudi ostaviti u stijenama?

Sto milijuna godina u budućnosti izvanzemaljski istraživači dolaze na Zemlju. Njihovi „geolozi” proučavaju naslage u stijenama te se služe mnogobrojnim tragovima kako bi sastavili slagalicu koja će im pokazati Zemljinu prošlost staru nekoliko milijarda godina. Otkrit će kako su se kontinenti kretali i mijenjali, kada su razine oceana rasle, a kada padale te kada su Zemljom vladala ledena doba. Pronaći će i dokaze života prije mnogo milijuna godina. Shvatit će koji mehanizmi utječu na te promjene, otkriti razvoj velikih i novih ekosustava, ali i povremenih katastrofalnih izumiranja života. No tijekom svojih istraživanja naići će na jedan poseban sloj koji će ih upozoriti na nenadane promjene klime, masovno izumiranje i migraciju živih bića po planetu. Prateći i odgonetavajući te tragove naići će na petrificirane ostatke gradova i, naposljetku, pronaći će fosilizirane kosti davno izumrlih bića koja su te gradove izgradila.

 

Nacionalni park Zion u Sjevernoj Americi – kosa slojevitost u naslagama vjerojatno je zapis pješčanih dina iz jure. Kako će izgledati fosiliziran okoliš naših obalnih gradova za sto milijuna godina?

 ………..

Vladavina ljudi na Zemlji, s motrišta geologa 100 milijuna godina u budućnosti, trajala je iznimno kratko. Ljudska je vrsta odavno izumrla. Kakve ćemo tragove ostaviti u stijenama? Što će u toj, za nas tako dalekoj budućnosti ostati od naših velikih gradova, cesta i tunela, automobila i plastičnih čaša? Kakve ćemo fosilne tragove ostaviti?

 

Fosilni su ostatci dinosaura rijetki jer su bili kopnene životinje, pa se mogu pronaći samo ostatci onih koji su živjeli u vodenom okolišu. Zato će i ljudski fosilni ostatci biti vezani za priobalno područje – slično kao i u slučaju dinosaura. Dakle ako živite uz obalu mora, veća je vjerojatnost da ćete biti fosilno sačuvani.

 ………..

Jan Zalasiewicz tumači kako znanstvenici prate i analiziraju tragove iz stijena radi shvaćanja Zemljine geološke prošlosti, njezinih krajolika i klime te prirode bića koja su je nastanjivala. Negdje je to tanak sloj mulja, a negdje fosiliziran trag koji je ostavilo crvoliko biće – tragovi su često složeni i teško ih je protumačiti. Takve će tragove pronaći geolozi u budućnosti – bili oni superevoluirani štakori ili izvanzemaljski posjetitelji – i oni će im poslužiti za rekonstrukciju priče o ljudskoj vrsti. Autor istražuje koje će od naših struktura najvjerojatnije ostaviti tragove te što će budući istraživači zaključiti o nama i utjecaju koji smo imali na okoliš.

Pogled u daleku budućnost upozorava nas i u sadašnjosti – naše su aktivnosti već ostavile važan trag na Zemlji i on nije baš laskav. Nije prekasno staviti ga pod nadzor jer ne bismo željeli da nas budući istraživači opišu kao „iznimno pametne, ali i krajnje glupe dvonožne majmune”.

 

Petrificirani (okamenjeni) amoniti kojima se tvrdi dijelovi organizma kompletno mineraliziraju, odnosno pretvore u stijenu. Rijetko se sačuvaju meki dijelovi. Tko zna kako će međuplanetarni istraživači rekonstruirati izgled ljudskih tijela temeljem samo čvrstih fosilnih ostataka, odnosno naših kostura?

 ………..

Jan Zalasiewicz upotrijebio je taj imaginaran scenarij kako bi nam pokazao na koji način geolozi rekonstruiraju odavno nestale „svjetove” zahvaljujući svojem poznavanju dinamičkih procesa koji oblikuju Zemlju, i to često na temelju majušnih tragova u stijenama. Zahvaljujući svojim aktivnostima ljudski je rod već učinio dovoljno da ostavi jedinstven trag u klimatskim promjenama. Otkriju li izvanzemaljski istraživači „urbani sloj” sto milijuna godina u budućnosti, što će misliti o nama? Kakav će sud donijeti o ljudskoj vrsti?

Autor istražuje koje će od naših struktura najvjerojatnije ostaviti tragove te što će budući istraživači zaključiti o nama i utjecaju koji smo imali na okoliš. Pogled u daleku budućnost upozorava nas i u sadašnjosti – naše su aktivnosti već ostavile važan trag na Zemlji i on nije baš laskav. Nije prekasno staviti ga pod nadzor jer ne bismo željeli da nas budući istraživači opišu kao „iznimno pametne, ali i krajnje glupe dvonožne majmune”.

 

Autor knjige profesor Jan Zalasiewicz sa Sveučilišta u Leicesteru istaknuti je britanski geolog, paleontolog i stratigraf

 ………..

Knjigu je s engleskog jezika na hrvatski preveo Vedran Pavlić, a stručnu recenziju i prilagodbu stručnog nazivlja načinio dr. sc. Alan Moro s Geološkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu.

………………………… 

Priredio i uredio: Goran BUKAN