Savjeti stručnjaka
KOJE NAS VJEŠTINE MOGU SPASITI?
Sadržajno usmjereno školsko iskustvo ili iskustvo usmjereno na vještine?
objavljeno: 10. studenoga 2017.

Prije nego sam stigao odgovoriti, on je dodao da je najprije smatrao da je iskustvo usmjereno na vještine ispravno za njegovo dijete, misleći da će, s obzirom na način na koji se svijet mijenja, njegova kći trebati svu kreativnost i kritičko razmišljanje koje bi mogla dobiti. No zatim se predomislio i pomislio da, ako njegova kći ne bude imala čvrstu jezgru znanja, tada te vještine neće biti toliko bitne. Iako sadržaj i vještine očito nisu međusobno isključive, on je imao problema s nalaženjem škole koja bi njegovoj kćeri pružila oboje do određene mjere.

Kad bi to bile jedine dvije opcije, ja bih odabrao iskustvo usmjereno na vještine. A fokus bi morao biti na učenje vještina više nego bilo što drugo.

„Ali,“ rekao je roditelj, „što je sa stvarima poput reformacije? To je nešto što ona mora znati i vjerojatno neće naučiti sama od sebe.“

„Da budem iskren,“ rekao sam, „ne mogu se sjetiti ni jednog trenutka u životu kada sam se trebao prisjetiti reformacije iz nekog razloga. No prilično sam siguran da sam pogodio to pitanje na testu,“ rekao sam.

Ali zatim sam pitao, „Zašto bismo uopće htjeli podučavati djecu takvim činjenicama u izolaciji? I koje bismo činjenice trebali podučavati?“ Spomenuo sam citat Seymoura PAPERTA da škole podučavaju „samo jednu tisućinku milijarde u pogledu znanja koje postoji u svemiru“ a mi se „beskrajno svađamo“ oko toga koji bismo sadržaj trebali ugurati u taj mali postotak.

Što se više usmjeravamo na podučavanje sadržaja koji nema nikakvu osobnu važnost za tu djecu ili u kojem ona ne pronalaze mnogo važnosti, to manje vremena posvećujemo gradnji vještina koje su potrebne da bi učenici uspjeli u životu.

Pitao sam zašto, umjesto golemih količina nekontekstualizirane povijesti (ili znanosti, ili matematike, ili …), ne bismo podučavali djecu da budu povjesničari? Ili znanstvenici? Ili antropolozi? Ili matematičari? Ili … Zašto ne bismo dopustili djeci da sami nađu put u naš kurikul na temelju onoga što ih zanima? Jer ako ste povjesničar ili znanstvenik, vi dopuštate svojoj znatiželji da vas vodi. Vi komunicirate. Vi stvarate. Vi primjenjujete vještine i naučeni sadržaj samo tako sadržaj doslovno znači nešto.

Roditelj se činio donekle uvjerenim.

Debata između sadržaja i vještina neprestano traje, ali postoje znakovi da strana koja na prvome mjestu promiče vještine možda polako vodi u toj debati. Npr. Daniel Willingham, koji je bio dugogodišnji zagovaratelj sadržaja, kaže:

„Bio sam vrlo skeptičan u vezi s vještinama 21. stoljeća. Moj skepticizam izrastao je iz onoga što sam smatrao zanemarivanjem sadržajnog znanja među zagovornicima vještina 21. stoljeća, i do neke mjere, osjećaja da je doista novi dio ’21. stoljeća’ zapravo relativno malen dio onoga što učenici moraju naučiti: većinu vremena učenici bi trebali posvetiti matematici, znanosti, čitanju, povijesti itd. kako je to uvelike izgledalo u 20. st. Nedavna istraživanja pokazuju da sam imao krivo.“

■   FOTOŠOPIRANI SVIJET

Za mene je poenta u tome da moramo priznati da „doista novi dio 21. stoljeća“ nije samo „relativno mali dio“ onoga što djeca moraju naučiti. A razlog zbog kojeg to nije mali dio jest taj da je otprilike sve što djeca danas nauče naučeno kroz moderni kontekst koji je prožet složenostima koje nisu postojale prije 20 godina, od kojih su mnoge tehničke, a mnoge kulturološke.

Kao primjer, nedavno sam na Twitteru stavio poveznicu na članak iz časopisa Wire u vezi s nevjerojatnim postotkom očito fotošopiranih slika koje se prihvaćaju kao istina i šire diljem društvenih medija među desetcima tisućama ljudi u vrlo kratkom vremenu. Članak završava ovom mišlju:

„U najboljem slučaju ljudi bi se mogli umoriti pokušavajući otkriti istinu. U najgorem, oni bi se mogli potpuno prestati brinuti o njoj. Problem nije više samo u lažnim fotografijama. Problem je u činjenici da ljudi ne mare za to jesu li one lažne.“

Mi još ne razumijemo posve izazove s kojima smo suočeni kada je riječ o reformuliranju edukacije i pismenosti, a to još više komplicira svakodnevni razvoj tehnologije. No smatram da ne provodimo dovoljno vremena u školama baveći se ujedno izazovima i prilikama mreža, povezivanja i pristupa. A što se više fokusiramo na podučavanje sadržaja koji nema nikakvu osobnu poveznicu s djecom ili ona od njega nemaju nikakve stvarne koristi, to manje vremena posvećujemo izgradnji vještina koje su nam potrebne da bi učenici uspjeli u ovom svijetu.

……………………….

NAPOMENA

  • Portal Modern Leraners bavi se temama povezanima s velikim, brzim promjenama u svijetu učenja, edukacije i obrazovanja.
  • modernlearners.com