Cijela je priča oko 3D printanja u Hrvatskoj potpuno nova, dok je u svijetu takav način kreativnog stvaranja već dugo uobičajen. Korak ispred svih odlučili su biti u Gradskoj knjižnici Rijeka i nabaviti svoj primjerak 3D printera.

3D printer u riječku je Gradsku knjižnicu došao zahvaljujući natječaju za implementaciju inovativnih usluga (The EIFL Public Library Innovation Programme EIFL-PLIP) na kojem su ostvarili financijsku podršku u iznosu od 19.820 američkih dolara. Ta im je podrška omogućila stvaranje 3D print inkubatora za djecu i mlade jer tako žele razvijati stvaralačke kapacitete djece i mladih te razvijati novu, digitalnu pismenost. 

– Prvo, osnovno i očito – mi smo prije svega narodna knjižnica. Snalazimo se u svijetu knjiga, nabave, posudbi, programa za djecu i mlade, ali kada se počne govoriti o 3D modeliranju, „zakašljucamo“. Cijeli je svijet 3D printanja za nas jedna važna novost, rekao nam je Kristian Benić iz Gradske knjižnice Rijeka. 

Nije bilo lako ni izabrati model printera – 3D printeri i punjenja nisu nešto po što uđete u bilo koji lokalni dućan i stavite ga u svoja kolica. Na hrvatskim ga policama nije lako naći, a potrebno je puno znanja o njihovim mogućnostima, obilježjima, načinu funkcioniranja. Svoj su primjerak uvezli iz Španjolske.

No što će knjižnici 3D-printeri, što će s njima raditi? Odgovor leži u tome da su knjižnice odavno prestale biti mjesto u kojem isključivo možete posuditi knjigu. One su mjesto stvaralaštva, kreativnosti, eksperimentiranja. 

– Potičemo takav način razmišljanja već godinama, a sada s nekim novim igračima u gradu svemu dodajemo samo još jednu dimenziju. Osim toga, želimo omogućiti dostupnost tehnologije široj javnosti. Nismo toliko bogato društvo da si svi mogu u dnevnom boravku omogućiti 3D printer, stoga želimo biti točka koja svima daje jednak pristup. I treća i vjerojatno ključna motivacijska točka – radimo za djecu i mlade. Cijeli je projekt ponajprije usmjeren na generaciju za koju ne želimo da samo konzumira strane proizvode, već sama domišlja i ostvaruje ideje, objašnjava Kristian.

Nabavili su stoga 3D printer i potrebnu opremu te uz pomoć stručnjaka za 3D printanje Svena Maričića s Tehničkog fakulteta u Rijeci svakog ponedjeljka održavaju kreativne radionice za djecu i mlade od 12 do 18 godina. Uz poticanje ove vrste stvaralaštva žele potaknuti i ono što zovu novim oblicima pismenosti: modeliranje, animacija, gaming, programiranje. Na radionicama uvijek ima puno zainteresiranih mladih koji žele sami nešto modelirati i isprintati u 3D obliku. 

U budućnosti će 3D printeri imati široku primjenu – u Nizozemskoj, primjerice, više od deset tisuća ljudi ima svoj kućni primjerak takvog printera, no u Hrvatskoj si ga ne možemo priuštiti, pa čak ni u školama, iako je jedna od glavnih ideja upravo ta – uvesti ga u škole i učiti njime se koristiti. 3D printeri su sami po sebi „obični“ tehnološki uređaji, stoga poenta priče ne leži u njima kao strojevima, već u onom što nam korištenje njima može pružiti.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE !