Neke pretpostavke štede naš kognitivni prostor: mi planiramo da će LCD projektor koji želimo upotrijebiti na satu funkcionirati, ili pretpostavljamo da će fotokopirni aparat raditi. (Ne uvijek, zasigurno, ali općenito očekujemo od njih da budu pouzdani.)

U radu s učiteljima, iskusnima i novima, otkrila sam da neke pretpostavke mogu prouzročiti frustraciju i dovesti do izgaranja nastavnika na poslu. Vjerovanja i stavovi kojih se držimo u vezi s načinom na koji bismo trebali raditi ovaj posao ili kako bi se učenici trebali ponašati katkad nas mogu spriječiti da vidimo osobu koja stoji ispred nas.

Nasreću, ako smo svjesni tih pretpostavki, tada možemo raditi na tome da ih neutraliziramo.

TRI PRETPOSTAVKE KOJE MOGU DOVESTI DO FRUSTRACIJE

■  JA BIH TREBAO OVO ZNATI. Bez obzira na to koliko je dobro lekcija isplanirana, ili koliko puta ste je već podučavali, razred ispred vas je nova skupina učenika. Njihove potrebe su drugačije od potreba posljednjeg razreda koji ste podučavali. Stoga svaka nova školska godina podrazumijeva ponovno učenje načina na koje ćete podučavati svoje nove učenike. Njihova kultura se mijenja, njihovi životi i obitelji se mijenjaju, i vi se mijenjate.

Stagniranje nije norma. Poznavati svoj sadržaj nije isto kao i razumjeti svoje nove učenike. Drugim riječima, znanje nije isto što i uvid. Oboje je nužno za učinkovito i suosjećajno podučavanje.

Također biste mogli shvatiti da trebate ponovo naučiti sadržaj. Npr. neka lekcija koju ste već prije podučavali možda je već spremna na vašem USB-u i u vašim pripremama, ali kad počnete podučavati, možete shvatiti da ste zaboravili neke dijelove. Učiteljski um pretrpan je raznim informacijama, stoga je normalno da zaboravite neke sitnice, a to možete riješiti tako da ponovite lekciju, izradite bilješke i vjerujete u sebe.

■  UČENICI BI TREBALI TO ZNATI. Dr. Anita Archer to naziva „samoubojstvom“. Npr., upravo ste učenike htjeli naučiti kako da se koriste laboratorijskom opremom, što uključuje mjerenje, ali ste iznenada shvatili da oni ne znaju očitavati mjerne jedinice.

U toj situaciji često prebacujemo krivnju na druge učitelje, na same učenike, na siromaštvo, kulturu, stanje obrazovanja itd. No sve se svodi na ovo pitanje: što ćete vi učiniti? Napraviti stanku i naučiti učenike kako očitati mjerne jedinice bila bi jedina ispravna stvar u takvoj situaciji. Posvetite se učenicima i njihovim potrebama, ovdje i sada.

■  JA BIH TREBAO BITI BOLJI U OVOME/BOLJE RADITI OVO. Impuls da se razvijamo i bolje služimo svojim učenicima hvalevrijedan je, ali put do efektivnog podučavanja nije ravna crta. U nekom trenutku morat ćemo napraviti stanku i osvrnuti se na put koji smo prošli i izračunati koliki nas još put čeka.

Ta stanka nudi nam priliku da zabilježimo svoj napredak, naše trenutačno stanje, te da isplaniramo sljedeće korake. Također je važno ublažiti to refleksivno stanje samorazumijevanjem i suosjećanjem za samog sebe te iskreno primijetiti gdje smo točno posrnuli. Pogreške su ono što nam omogućuje da počnemo iznova.

JOŠ NEKOLIKO IDEJA

Ako shvatite da imate te pretpostavke, donosimo nekoliko načina na koje se možete nositi s njima.

• Pronađite vremena da se osvrnete: razgovarajte s drugima, pišite, čitajte, usporite.
• Postavljajte pitanja: tko su moji učenici? Koja vrsta učitelja moram biti za njih? Prebacivanje fokusa s nas samih na naše učenike može bolje informirati naše sljedeće korake.
• Vježbajte samorazumijevanje: čak i učenje koje je sporo jest učenje. Vaš tempo je vaš tempo. Nema ničega lošega u tome.
• Potražite pomoć: porazgovarajte s kolegom kojem vjerujete.

…………………..

NAPOMENA:

• Portal Edutopia mrežna je zajednica koja promiče i dijeli znanje o edukacijskim temama. Autori portala ističu projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, integraciju tehnologije itd.
• edutopia.org