Školstvo u medijima
UČENICI RADIJE BIRAJU DIGITALNI NEGO TISKANI FORMAT, ALI POD KOJU CIJENU?
Razumijevanje je mnogo bolje kada sudionici čitaju tisak
objavljeno: 8. prosinca 2017.

 I vrlo je vjerojatno da će ga pročitati jako brzo. Koje su onda njegove negativne strane? Ovisi, kaže dr. Patricia ALEXANDER, obrazovni psiholog na Sveučilištu Maryland. Ako je cilj razumijevanje, onda je negativnih strana više nego što mislite. Sudeći prema različitim istraživanjima i njihovu vlastitom ispitivanju, Alexander i studentica Lauren SINGER otkrile su da je u učenika koji čitaju tekst u tiskanom izdanju koji je dulji od jedne stranice, veća vjerojatnost da će bolje razumjeti informacije.

Iako je digitalno čitanje „sastavni dio života i učenja u 21. stoljeću”, pišu Alexander i Singer, edukatori i dalje trebaju biti vrlo oprezni kako će i kada „uposliti“ digitalni uređaj u učionici. Žurba k digitalnomu, rekla je nedavno za NEA Today Alexander, rezultat je mnogobrojnih čimbenika, ali poboljšanje učenja možda nije jedan od njih.

U istraživanju postojećih studija o čitanju digitalnoga u odnosu prema tiskanom formatu, našli ste iznenađujuće malo informacija o tome koji je medij bolji. Je li vas to iznenadilo?

Patricia ALEXANDER: Postoji mnogo aspekata digitalnog čitanja, na primjer, pitanje navigacije vrlo je dobro istraženo, ali kad je riječ o pitanju koliko zapravo naučimo iz digitalnog teksta i razumijevanju, ne postoji toliko istraživanja koliko biste možda pomislili. Pretpostavljam da se vrlo malo ljudi, s obzirom na popularnost digitalnih uređaja i čitanja, zamaralo pitanjem što zapravo iz njega dobivamo.

Učenici u velikoj mjeri preferiraju digitalno čitanje, ali prema istraživanjima i vašim ispitivanjima, smatraju i da je njihovo razumijevanje bolje pri digitalnom čitanju. Čemu pripisujete takav dojam?

Učenici žive u svijetu u kojem je digitalno vrlo uobičajeno i, da, kažu da ga preferiraju. Digitalno uvijek pobjeđuje. Ako im date test i odmah nakon testa pitate ih što misle kako su prošli, oni imaju tu iluziju da su bolje razumjeli čitajući s digitalnog uređaja.

Zašto se to događa? Učenici čitaju brže na digitalnom uređaju, je li tako? Ta im brzina daje iluziju brzog procesiranja informacija, a to mora značiti da bolje „kuže“. Kao i u školi, učenici koji završe prije, djeluju nekako bolji i pametniji. Brzina se tako izjednačuje s inteligencijom. A to zapravo može rezultirati deficitom naučenoga u odnosu prema tiskanome mediju.

Za opća pitanja medij nije bitan. No za dublje razumijevanje i kritičku analizu, stvar je drugačija. Razumijevanje je mnogo bolje kada sudionici čitaju tisak.

Što je to u digitalnom čitanju što vodi k deficitu?

Postoji „ometajući efekt“ skrolanja kroz digitalni tekst. To je gubitak fokusa koji se pojavljuje dok čitate. Čim pomaknete tekst, izgubite kontinuitet i to utječe na razumijevanje. Dok čitate tekst u tiskanom izdanju, imate osjećaj lokacije, znate gdje se informacija nalazi na stranici. Postoji više senzornih elemenata koji se pojavljuju u igri smještanja, gdje se što nalazi na stranici, ali to moramo podrobnije istražiti.

Brzina je još jedan faktor. Lauren i ja upravo smo završili članak koji istražuje profile čitača. Skupina čitača koji bolje čitaju digitalni tekst, zapravo digitalni tekst čitaju sporije nego tiskani tekst. Oni nisu digitalno okružje uzeli zdravo za gotovo i možda nisu imali dovoljno povjerenja u nj pa su usporili čitanje. To je vrlo mali postotak ljudi, ali on i su jedini bolje razumjeli digitalni tekst.

Jesmo li previše zaokupljeni onim što učenici vole? Posebno u K12 obrazovanju stalno slušamo o tome da se treba „sresti s učenicima ondje gdje se oni nalaze“ .

Budimo iskreni, zašto je došlo do tolike navale na digitalno čitanje? Zašto je tolika žurba prema digitalnim tečajevima? S pedagoškoga ili neurokognitivnog stajališta, to nije zbog toga što mislimo da oni poboljšavaju učenje. To je zato što su praktični, pristupačni. Ja skinem e-knjige kad putujem jer je to praktičnije. Danas sveučilišta guraju e-knjige. Zašto? Oni donose takve odluke iz pragmatičnih razloga, ne zato što poboljšavaju učenje.

Često je teško kritizirati bilo što digitalno, posebno ako govorite u korist čitanja tiska a da ne budete optuženi da ste antitehnološki nastrojeni.

Istina. Daleko sam od antitehnologije, ali ono protiv čega svakako jesam jest nepametna upotreba tehnologije. To me muči. Mogu samo govoriti o onome što se događa na fakultetima, ali čini mi se da je situacija ista u K12 obrazovanju. Kada telefon zazuji, to je kao Pavlov i njegov pas. Uvjetujemo današnje učenike na vrlo štetan način da budu ovisni o tehnologiji, a ne da je reguliraju, kontroliraju ili se njome koriste u najboljoj mogućoj mjeri.

Što učitelj treba uzeti u obzir kad bira između digitalnoga i tiskanog formata?

Ponajprije, pozivam učitelje da razmisle što žele postići zadatkom. Zahtijeva li zadatak dublju razinu razmišljanja? O formatu može ovisiti kakvo će biti njihovo razumijevanje.

Također, dobro je preseliti dio digitalnog teksta na papir. Npr. učenici bi mogli nositi posebne bilježnice u koje će zapisivati pročitane informacije koje su im jako bitne tako da imaju neku vrstu traga pročitanoga digitalnog teksta.

Moramo razmotriti i širu sliku. Zašto današnji učenici imaju iluziju o tome koliko znaju? To je ono što me najviše muči. Prisni su s tehnologijom, ona je njihova rutina, ali tu je riječ više o diverzijama, ne o dubljem procesiranju. Ipak, oni su puni iluzije znanja. To je nešto što bi svatko komu je stalo do obrazovanja trebao razmotriti.

………………

NAPOMENA

  • NeaToday.org jest portal koji svakog dana donosi najnovije vijesti iz svijeta obrazovanja.
  • neatoday.org