Premda su se njegovi učenici borili da im ostane voljeni „učo“, on se ipak odlučio za zahtjevniji zadatak na čelu škole koju je i sam pohađao, a koja uz već spomenutu područnu školu broji još pet: u Gornjim Andrijevcima, Starom Slatiniku, Grižićima, Grgurevićima i Ravnu, s ukupno 569 učenika, od kojih većina (328) ipak pohađa matičnu.

Riječ je o jednoj od najbrojnijih osmoljetki na području županije, koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća bila među najrazvijenijima na području bivše općine Slavonski Brod, poznata po relativno dobrim rezultatima, no mlada, nova krv, projekti i planovi uvijek dobro dođu. U istoj školi rade nastavnici koji su i Šišmanoviću predavali, kuharica, spremačica… pa se on, kaže, ne osjeća ništa važnijim, nego prvim među jednakima, a nakon petogodišnjeg mandata opet se planira vratiti na svoje staro radno mjesto.

No među projektima s kojima se izborio za čelnu poziciju, najostvarivija je, kako mu se čini, ideja o jednosmjenskoj nastavi. „Želim da sva djeca imaju jednake mogućnosti. Učenici koji dolaze iz Ravna, Starog Slatinika, Brđana…moraju ustati u pola šest da bi stigli u prvu smjenu, a kada su u drugoj, dođu kući u sedam navečer, nakon čega nisu ni za kakve aktivnosti“, kaže novi ravnatelj. Da bi to ostvario, prilagodit će postojeće školske prostore, preselit će tajništvo, zbornicu i ravnateljski ured u prizemlje te pribaviti mjesta za nova odjeljenja.

Njih je, doduše, svake godine sve manje. Nekada je ova škola brojila 1100 učenika pa su veća bila i sredstva Ministarstva. „Ona su sada prepolovljena, a škola ima iste izdatke za grijanje i sve ostalo, što bismo izbjegli jednosmjenskom nastavom. Meni je logičnije da se taj novac iskoristi, primjerice, za opremanje učionica“, dodaje.

Ravnatelj također planira u školu uvesti više sporta.

„U Hrvatskoj ne postoji nijedna sportska osnovna škola, a moj je san da to postane Osnovna škola u Sibinju“.

Naravno, za to je potrebna dozvola i potpora resornog Ministarstva. A sportska škola podrazumijeva upotrebu postojeće sportske dvorane u poslijepodnevnim satima, točnije djeca bi sa stručnim osobama iz različitih sportskih disciplina besplatno vježbala ili trenirala što žele, pa bi škola istodobno bio svojevrsni rasadnik mladih talenata.

U duši sportaš, Šišmanović je s početkom ove školske godine pokrenuo i projekt „Biciklom u školu“. „Volio bih da se djeca više kreću, da su na zraku. Treba ih samo naučiti na odgovornu vožnju i pribaviti parkiralište za bicikle“, zaključuje ravnatelj, koji je i sam kao školarac u školu iz Andrijevaca dolazio biciklom.

Škola „Ivan Mažuranić“ već godinama ima status ekoškole, a novi ravnatelj ima i nove ideje o daljnjem razvijanju ekološke svijesti.

„Volio bih, na primjer, da djeca šiju platnene vrećice koje bi prodavali (a novac dali za humanitarne svrhe) te da sumještani stječu navike upotrebe platnenih umjesto plastičnih vrećica.“

Imaju i svoj vrt, koji obrađuju djeca, a u budućnosti namjeravaju uz pomoć udruge pčelara uvesti i uzgoj pčela.

„Htio bih da ima više sati škole u prirodi i da k nama dolaze djeca iz ostalih dijelova Hrvatske jer ima se što vidjeti, pa i domaće životinje, kojih je, nažalost, također sve manje.“

Sibinjska i ostale škole uglavnom su informatizirane, točnije, postoji internetska veza, no samo u matičnoj školi postoji kabinet s računalima, na kojima se djeca obučavaju osnovama informatike na izbornoj nastavi. Od sljedeće će godine informatika pak biti obvezatan predmet za pete i šeste razrede.

Želja je mnogo. U svakoj školi štošta još treba, a ravnatelj priželjkuje i nastojat će, kaže, realizirati gradnju barem male sportske dvorane za područnu školu u Slobodnici, srediti zemljišne knjige, pitanje školskog vlasništva, kako bi mogli konkurirati za EU fondove…

Ponosan je na svoje nastavnike i učitelje, na dobre međuljudske odnose u školi. Prekjučer su s djecom obilježili blagdan sv. Nikole, a učenici su prodavali kolače i palačinke te svoje proizvode, sapune, ručne radove koje su izradili u školskoj zadruzi i prikupili novac koji doniraju jednoj siromašnoj obitelji. Nažalost, ima mnogo takvih obitelji pa ih humanitarni duh, posebice u predblagdansko vrijeme, povezuje i pokreće. „Roditelji su skupili odjeću i obuću za siromašniju djecu, kojima će biti podijeljena.“

Najstariji spomen ove sibinjske škole potječe iz 1761. godine, a nešto poslije spominju se škole i u Gornjim Andrijevcima, Starom Slatniku, Odvorcima…

Danas je u tim, posebice područnim školama, djece sve manje pa trenutačno postoje trorazredne i četverorazredne kombinacije u Grgurevićima s osam, a u Grižićima s 11 učenika. „Gornji Andrijevci uskoro će napuniti stoljeće postojanja osmoljetke, a nagodinu možda nitko neće upisati prvi razred škole. No koliko god da djece ima, od sljedeće godine u školi ćemo pokrenuti Spomenar učenika za one koji završavaju osmi razred, s njihovim uspomenama i njihovim viđenjem škole, kako bi trajno bilo sačuvano sjećanje na prijatelje, nastavnike… pa gdje god završe u svijetu“, kaže ravnatelj, čija je želja da škola više potiče i odgoj djece. „Želim potaknuti učenike na suradnju, sportom, da prihvate model otvorenosti koji pokušavam unijeti. Za mene su učenici najvažniji. Želim se s njima susresti i kada odrastu kao s pametnim i časnim ljudima“, ističe. A sudeći po dobroj suradnji cijeloga kolektiva, to će se i ostvariti. [ IZ DRUGIH MEDIJA | sbplus.hr ]