Ljudi se zapošljavaju zbog tehničkih vještina, a otpuštaju zbog ponašanja.

Danas se u obrazovanju najviše potiče pripremanje učenika kako bi sa srednjoškolskom diplomom bili spremni za fakultet i karijeru, ali da bi doista bili spremni za fakultet i karijeru, škole bi trebale staviti veći naglasak na podučavanje, mjerenje i poboljšanje učenikovih životnih vještina.

Vjerujem da bi u školi, za svaki predmet, trebale postojati ocjene za životne vještine kao i akademske vještine. Akademska ocjena mjeri i vrednuje tehničke vještine. To je ocjena koju učenici trenutačno primaju. Ocjena za životne vještine mjerila bi i vrednovala vještine ponašanja na satu: koliko se učenik trudi, koliko sudjeluje na nastavi, koliko se dobro slaže s drugima, njegov stav, mentalni sklop itd. Učenici bi u svjedožbi i izvješćima o napretku primali dvije ocjene: za akademske i životne vještine.

Namjerno strukturiram i procjenjujem svoju nastavu na temelju promocije životnih vještina i vještina ponašanja. Kao nastavnik robotike imam prilično veliku slobodu u upravljanju učionicom i njezinom kulturom. Zbog toga sam mogao eksperimentirati s netradicionalnim pristupom upravljanju učionicom i ocjenjivanju. Najuspješnije se pokazalo dnevno ocjenjivanje sudjelovanja na nastavi.

Svakog dana učenici primaju ocjenu koja se sastoji od četiri boda. Uzimam u obzir vrijeme koje provedu na zadatku, koliko uspješno surađuju s drugim članovima skupine i kako podnose neuspjeh. Oni od prvog dana znaju da je to način na koji ocjenjujem.

Neprestano kružim učionicom komunicirajući sa svakom skupinom učenika, ponašajući se više kao ispomoć nego kao učitelj koji stoji nepomičan na čelu prostorije kao nosilac svega znanja.

Zbog kulture ponašanja u učionici i sustava ocjenjivanja moja nastava namjerno potiče mentalni sklop rasta promovirajući tri karakteristike: svjesni napor, prihvaćanje izazova i dugoročnu ustrajnost.

Učenici uče radeći, čineći pogreške, učeći iz njih i pokušavajući iznova primjenjujući nove informacije. Taj ciklus isprobavanja ideje, učenja i ponovnog inteligentnijeg pokušaja mentalni je sklop rasta u akciji.

Suradnja je jedna od velikih vještina na koju se fokusiram. Sposobnost uspješnog rada s drugima radi postizanja zajedničkog cilja vještina je koje će pomoći učenicima, ne samo u školi nego i u ostatku njihova života. I zbog toga što su se prisiljeni koristiti njima, lakše im je identificirati i koristiti se tim vještinama u drugim područjima života.

Dnevna ocjena za sudjelovanje podupire citat: „Svaki dan je dan za pecanje, ali nije svaki dan, dan za ulov.“ Ima dana kada smo spremni za uspješan dan na pecanju, ali iz nekog razloga ne ulovimo ništa. Neki drugi dan se pak jednostavno dogodi… ulovite ribu.

Da biste bili uspješni u školi i u životu, morate se pojaviti na licu mjesta i dati sve od sebe, a oboje je pod našom kontrolom. Isto vrijedi i za odlazak na pecanje. Morate se pojaviti i biti spremni uloviti nešto. Katkad se dogodi, katkad ne, nemate potpunu kontrolu nad time. Ono što možete kontrolirati jest da se stavite u najbolju moguću poziciju za uspjeh.

Uvođenje ocjene za životne vještine kao dodatak akademskoj ocjeni u svakom predmetu, uspostavlja kulturu učionice, motivira učenike da budu prisutni duhom i tijelom i podupire izgradnju navika potrebnih za fakultet i karijeru.

………………….

NAPOMENA:

•  Amle.org jest službena mrežna stranica Asocijacije za obrazovanje srednje razine (engl. AMLE – The Association for Middle Level Education).
• Izvor: amle.org