Savjeti stručnjaka
SAD > DESET NAČINA NA KOJE SE PODUČAVANJE PROMIJENILO U POSLJEDNJIH DESET GODINA
Učitelji su arbitri znanja i kulture
objavljeno: 9. siječnja 2018.

„Što to podučavaju djecu u tim školama?“ „Koliko je to drugačije od onoga što smo učili kada sam ja išao/išla u školu?“ Ipak, čini se da stvari doista jesu vrlo drugačije čak i u usporedbi s razdobljem od prije samo pet godina.

DESET NAČINA NA KOJE SE PODUČAVANJE PROMIJENILO OTKAD STE POČELI PODUČAVATI

■  PODACI (O POSTIGNUĆIMA UČENIKA, PRIMJERICE) VIDLJIVIJI SU OD SADRŽAJA.

  UČITELJI SU ONI KOJI VODE SVE OVE PROMJENE.

  MEDIJI SU OSMIŠLJENI DA BUDU DVOSTRUKI I PODIJELJENI.

Zašto je to važno? Digitalni uređaji promijenili su sve. Oni promoviraju personalizaciju, nude izravan pristup svemu, podupiru miješanje medija, interaktivni su i mobilni. Iako u obrazovnom sustavu još nije posve usvojen posljednji element, prva četiri u međuvremenu nam daju dovoljno toga za rad.

Ako pismenost podrazumijeva kako čitati i pisati, tada se sve što je pročitano ili napisano/stvoreno digitalnim putem ponajprije svodi na čitanje i pisanje, ali s jednom jedinstvenom nijansom. Socijaliziranje ideja, višestruki modaliteti, beskrajni akronimi i inicijali, fluidan prijenos iz jedne forme u drugu.

Sve to zahtijeva od učitelja spretnost i vještinu da provedu prilagodbe u svojoj praksi.

  APLIKACIJE VIŠE NISU TOLIKO POPULARNE MEĐU UČITELJIMA.

Mnogi su učitelji odustali od aplikacija ili se njima koriste na neki neizravan način, a ne više kao da su novi udžbenici.

Mobilnost je na prvome mjestu.

Informacija, komunikacija, potraga, kupnja, identitet – sve se to ponajprije svodi na mobilnost.

Mobilno učenje također je popularno. Učenici mogu otići sa svojih mjesta i šetati učionicom. Zapravo, u okružju koje promiče progresivno učenje, učenici imaju potrebu kretati se, a strategije samonadzora pomažu im u samostalnom radu. Oni mogu biti u kontaktu s drugim učionicama, upustiti se u suradnju s drugim školama na zajedničkim projektima te sudjelovati u iskustvenom učenju u lokalnim zajednicama.

Lako je ne uvidjeti kakvu dramatičnu promjenu sve to znači za obrazovanje.

  RAVNOPRAVNOST I IDENTITET ZA UČENIKE SU VAŽNIJI NEGO IKAD PRIJE.

Ravnopravnost je sve više predmet rasprave u posljednjem desetljeću. Tijekom 1990-ih profiti, korporacijska pohlepa i politika sustava bile su manje vidljiva niša. Razni protestni pokreti širom svijeta to su promijenili, a milenijalci su to preuzeli kao važnu temu za svoju generaciju.

Pristup tehnologiji, socioekonomska pitanja, jezične barijere, kulturološki indiferentno standardizirano ocjenjivanje, WiFi brzine i desetci drugih stvari više nisu drugorazredna pitanja, nego temeljni problemi s kojima se učitelji moraju suočiti u kurikulom, podučavanjem te angažmanom u zajednici. Prenošenje sadržaja više jednostavno nije dovoljno.

Učitelji su ujedno diplomati onoga što su često vrlo loše školske politike te pravobranitelji za učenike i obitelji.

  UČENICI I UČITELJI UVIJEK SU POVEZANI.

Od učitelja se očekuje da podučavaju, planiraju, objavljuju, dijele i surađuju s drugim učiteljima i zatim da pružaju potporu svojim učenicima da i oni učine isto sa svojim vršnjacima.

Tu je prvi korak pomoći učenicima da prepoznaju potencijalne suradnike – često u drugim zemljama, u kojima se govore drugi jezici. Ja nisam podučavao prije dvadeset godina, ali pretpostavljam da tada to nije bilo uobičajeno.

   DIGITALNE IGRE ZAPRAVO SU KORISNE ZA UČENJE.

One su, primjerice, jedan od najboljih načina za ponavljanje sadržaja.

Zamislite koliko bi to bilo neobično prije 25 godina.

  TEHNOLOGIJA IMA POTENCIJAL PROMIJENITI SVE.

„Uspavani div“ u obrazovanju (dobro, osim roditelja) jest adaptivni softver. To je ono što bi moglo promijeniti obrazovanje dok ono pokušava naći smisao u novom svijetu i novim očekivanjima.

Danas imamo pristup aplikacijama koje se prilagođuju učenikovoj razini na način na koji učitelji to ne mogu. Da, takve tehnologije mogu i vjerojatno hoće zamijeniti učitelje u pogledu mnogih zadataka temeljenih na vještinama koji se mogu automatizirati bez gubitka učinkovitosti. A u obrazovnom sustavu koji ovisi o kurikulu postoji mnogo takvih zadataka.

  INFORMACIJE SU SVUGDJE, ALI MUDROST JE RIJETKOST.

Pokušajte uvjeriti učenika da vas sluša kako objašnjavate neki koncept kada on može jednostavno guglati to u nekoliko sekundi, a zatim pristupiti cijelom kanalu na YouTubeu posvećenu toj istoj tematici ili skinuti predavanja oksfordskog profesora o istoj temi.

U 21. stoljeću učitelji moraju reagirati na to, i to u isto vrijeme dok rade u obrazovnim ustanovama koje nastavljaju funkcionirati kao da su posve nesvjesne tih činjenica. A budući da je teško služiti dvama gospodarima, što možemo učiniti? Na nastavi učiniti ono što vam se kaže, a zatim pročitati ovako nešto samo iz zabave?

To je današnji svijet kojem se učitelji moraju prilagoditi.

…………………..

NAPOMENA

  • TeachThought jest portal posvećen potpori i obrazovanju edukatora i razvoju podučavanja u 21. stoljeću. TeachThought ponajprije prenosi teme vezane za istraživanje novih modela podučavanja i uloge igre u učenju te pomaže edukatorima da usavrše vlastiti zanat u današnjim učionicama.
  • Izvor: teachthought.com